Puč u minhenskoj pivnici bio je neuspeli državni udar vođe nacističke partije Adolfa Hitlera 8-9. novembra 1923. godine. Pokušao je da iskoristi osećaj razočaranja u nemačkom društvu nakon Prvog svetskog rata – posebno uzrokovana nedavnom krizom hiperinflacije.

Težak početak Vajmarske republike

Vajmarska republika je često bila osporavana u svojim ranim godinama kako s lijeva i s desnice u Njemačkoj, tako i sa ruske Revolucija je postavila presedan za koji su se mnogi bojali da će ga Njemačka slijediti.

Postojali su aktivni neredi i široko rasprostranjeno protivljenje vladi, a posebno se Bavarska često sukobljavala sa saveznom vladom. Bavarske vlasti pokušale su da odvoje vojni korpus u Bavarskoj od Rajha tako što su preuzele vlast nad njim.

Njemačka nije uspjela isplaćivati ​​reparacije nakon Versajskog sporazuma, a francuska i belgijska vojska zauzele su Ruhr u januaru 1923., što je izazvalo dalju nestabilnost i bijes u ostatku zemlje.

Erich von Ludendorff, poznati general iz Prvog svjetskog rata, proveo je poslijeratne godine šireći mit da su njemačke vojske „zabodene nožem u leđa ” od strane njemačkih vlasti. Ovaj mit je na njemačkom poznat kao Dolchstoßlegende .

Minchen Marienplatz tokom neuspjelog puča u pivnici.

(Image Credit:Bundesarchiv / CC).

Bavarska kriza

U septembru 1923., nakon perioda dugotrajnih previranja i nemira, bavarski premijer Eugen von Knilling objavio je vanredno stanje, a Gustav von Kahr je imenovao državnog komesara s ovlastima da upravlja državom.

Von Kahr je formirao trijumvirat (politički režim kojim su vladala 3 moćna pojedinca) sa šefom bavarske državne policije pukovnikom Hansom Ritterom von Seisserom i Ottom von Lossowom, zapovjednikom bavarski Reichswehr – njemačka vojska smanjene snage koju su saveznici odredili u Versaillesu.

Vođa nacističke stranke Adolf Hitler mislio je da će iskoristiti nemire u Weimarskoj vladi i skovao je zavjeru s Kahrom i Lossowom da zauzme München u revoluciji. Ali onda, 4. oktobra 1923., Kahr i Lossow su prekinuli pobunu.

Hitler je imao na raspolaganju veliku vojsku jurišnih trupa, ali je znao da će izgubiti kontrolu nad njima ako im nešto ne da uraditi. Kao odgovor, Hitler je modelirao svoje planove na osnovu uspješnog Musolinijevog marša na Rim u oktobru 1922. Želio je ponoviti ovu ideju i predložio je svojim sljedbenicima marš na Berlin.

'Puč u pivnici'

8. novembra von Kahr je držao govor pred oko 3.000 okupljenih ljudi. Hitler je, zajedno sa oko 600 pripadnika SA, opkolio Pivnicu.

Hitler se popeo na stolicu i ispalio hitac, vičući da„Izbila je nacionalna revolucija! Dvorana je ispunjena sa šest stotina ljudi. Nikome nije dozvoljeno da ode.”

Optuženi na suđenju za puč u Beer Hallu. S lijeva na desno: Pernet, Weber, Frick, Kriebel, Ludendorf, Hitler, Bruckner, Röhm i Wagner. Imajte na umu da su samo dvojica optuženih (Hitler i Frick) bili u civilu. Svi u uniformama nose mačeve, što ukazuje na oficirski ili aristokratski status. (Image Credit: Bundesarchiv / CC).

Natjerao je Kahra, Lossow-a i Seissera u susjednu prostoriju pod pretnjom oružjem i zahtijevao da podrže puč i prihvate pozicije u novoj vladi. Nisu hteli da prihvate ovo, a Kahr je izričito odbio da sarađuje pošto je izveden iz dvorane pod strogom stražom.

Neki od Hitlerovih lojalnih sledbenika poslani su po Ludendorfa kako bi puču dali legitimitet .

Hitler se vratio u pivnicu da održi govor, uzvikujući da njegova akcija nije bila usmjerena na policiju ili Reichswehr, već na “berlinsku jevrejsku vladu i novembarske zločince 1918.”

Njegov govor je završio trijumfalno:

“Vidite da nas ne motiviše ni uobraženost ni lični interes, već samo goruća želja da se u ovom grobnom jedanaestom času pridružimo borbi za našu nemačku otadžbinu… Jedan poslednja stvar koju mogu da ti kažem. Ili će njemačka revolucija početi večeras ili ćemo svi biti mrtvizora!“

Dok je bilo malo koherentnog plana, na kraju je odlučeno da će marširati na Feldherrnhalle, gdje je bilo bavarsko ministarstvo odbrane.

Hitlerove šok trupe uhapsile su gradske vijećnike tokom puča. (Image Credit: Bundesarchiv / Commons).

U međuvremenu, von Kahr, Lenk i Seisser su oslobođeni i odmah su se odrekli Hitlera prije nego što su krenuli protiv njega. Kada su nacisti stigli na trg ispred ministarstva odbrane, suočili su se sa policijom. Došlo je do nasilnog sukoba u kojem je ubijeno 16 nacista i 4 policajca.

Hitler je ranjen u sukobu, te je nakratko pobjegao prije nego što je dva dana kasnije uhapšen. Kasnije mu je izvedeno suđenje koje je u suštini predstavljalo farsu.

Hitler iskorištava suđenje

Prema njemačkom zakonu, Hitleru i njegovim saučesnicima trebalo je suditi na vrhovnom sudu Rajha, ali zato mnogi u bavarskoj vladi bili su naklonjeni Hitlerovoj stvari, slučaj je završio na Bavarskom narodnom sudu.

Samo suđenje je dobilo publicitet širom svijeta i dalo Hitleru platformu kojom je promovirao svoje nacionalističke ideje.

Sudije je izabrao simpatizer nacista u bavarskoj vladi i dozvolili su Hitleru da koristi sudnicu kao propagandnu platformu sa koje je mogao dugo govoriti u svoje ime, prekidati druge kad god mu se prohtije i preko- ispitatisvjedoci.

Slučaj je trajao 24 dana, dok je Hitler koristio duge, nespretne argumente koji su se više odnosili na njegove političke stavove nego na samo suđenje. Novine su opširno citirale Hitlera, šireći njegove argumente izvan sudnice.

Kao je suđenje završeno, osjećajući utjecaj na nacionalno osjećanje koje je imao, Hitler je dao ovu završnu riječ:

“Ja njegujem ponosna nada da će jednog dana doći čas kada će ove grube čete prerasti u bataljone, bataljoni u pukove, pukovi u divizije, da će se stara kokarda izvaditi iz blata, da će se ponovo vijoriti stare zastave, da tamo bit će pomirenje na posljednjem velikom božanskom sudu s kojim smo spremni da se suočimo.

Jer niste vi, gospodo, ti koji donosite sud o nama. Tu presudu izgovara vječni sud istorije... Proglasite nas krivima hiljadu puta: boginja vječnog suda historije će se nasmiješiti i raskomadati podneske državnog tužioca i presudu suda; jer nas ona oslobađa.”

Ludendorff je, zbog statusa ratnog heroja, oslobođen optužbi, dok je Hitler dobio minimalnu kaznu za veleizdaju, pet godina. Samo suđenje dobilo je svjetski publicitet i dalo Hitleru platformu s kojom je promovirao svoje nacionalističke ideje.

Dugoročne posljedice puča

Hitler je bio zatvoren u zatvoru Landsberg,gdje je napisao Mein Kampf , svoju propagandnu knjigu koja iznosi nacistička uvjerenja. Pušten je u decembru 1924. godine, nakon što je odslužio samo devet mjeseci svoje kazne, i sada je vjerovao da put do vlasti leži legalnim, demokratskim sredstvima, a ne silom.

To ga je natjeralo da stavi mnogo veći naglasak o razvoju nacističke propagande. Milioni Nijemaca čitali bi Mein Kampf, čineći Hitlerove ideje dobro poznatim. Činjenica da je sudija bio tako blag prema Hitlerovoj kazni i kako je Hitler odležao tako malo vremena sugeriše da su se neke nemačke sudije i sudovi takođe protivili vladi u Vajmaru, te da su imali simpatije prema Hitleru i onome što je on pokušao da uradi.

Hitler će se na kraju osvetiti von Kahru kada ga je dao ubiti u Noći dugih noževa 1934.

Zasluga za naslov slike: Hitlerove šok trupe čuvaju stražu na ulicama sa mitraljezima. Bundesarchiv / Commons.