Najduži tekući oružani sukob u istoriji Sjedinjenih Država: Šta je rat protiv terorizma?

Harold Jones 18-10-2023
Harold Jones
Predsjednik George W. Bush razgovara sa vojnicima o ratu protiv terorizma. Image Credit: Kimberlee Hewitt / Public Domain

Rat protiv terorizma je prvi put kao koncept predstavio predsjednik George W. Bush u septembru 2001. godine u govoru u Kongresu nakon napada 11. septembra. U početku je to bila prvenstveno kampanja protiv terorizma: SAD su se zaklele da će tražiti odmazdu od terorističke organizacije, Al-Kaide, koja je planirala i izvela napade. To je brzo preraslo u višedecenijski sukob, koji je zahvatio veći dio Bliskog istoka. To je i dalje najdugotrajniji i najskuplji rat u Americi do danas

Vidi_takođe: Misterija nestalih Fabergéovih carskih uskršnjih jaja

Od 2001. godine rat protiv terorizma je dobio široku međunarodnu upotrebu i popularnost, kao i mnoštvo kritičara, koji osuđuju i ideju i način na koji izvršeno je. Ali šta je tačno rat protiv terorizma, odakle je došao i da li još uvek traje?

Poreklo 9/11

11. septembra 2001. godine, 19 pripadnika al-Kaide je otelo četiri aviona i koristili ih kao samoubilačko oružje, pogodivši njujorške tornjeve blizance i Pentagon u Washingtonu D.C. Bilo je skoro 3.000 žrtava, a događaj je šokirao i užasnuo svijet. Vlade su jednostrano osudile akte terorista.

Al-Qaeda je bila daleko od nove sile na svjetskoj sceni. Oni su proglasili džihad (sveti rat) Sjedinjenim Državama u augustu 1996., a 1998., vođa grupe, Osamabin Laden, potpisao fetvu kojom se objavljuje rat Zapadu i Izraelu. Grupa je potom izvela bombardovanje američkih ambasada u Keniji i Tanzaniji, planirala bombardovanje međunarodnog aerodroma u Los Anđelesu i bombardovala USS Cole u blizini Jemena.

Nakon napada 11. septembra, NATO je pozvao Član 5. Sjevernoatlantskog ugovora, koji je efektivno rekao drugim članicama NATO-a da napad na Ameriku smatraju napadom na sve njih.

18. septembra 2001., sedmicu dana nakon napada, predsjednik Bush potpisao je Odobrenje za Upotreba vojne sile protiv terorista, zakon koji je predsjedniku dao ovlasti da koristi svu "potrebnu i odgovarajuću silu" protiv onih koji su planirali, počinili ili pomogli napade 11. rujna, uključujući one koji su skrivali počinitelje. Amerika je objavila rat: privela bi počinioce napada pravdi i spriječila da se bilo šta slično ponovi.

11. oktobra 2001., predsjednik Bush je izjavio: „Svijet se okupio da vodi novi i drugačiji rat , prvi, a nadamo se i jedini, u 21. vijeku. Rat protiv svih onih koji nastoje da izvoze teror, i rat protiv onih vlada koje ih podržavaju ili štite”, dodajući da da niste uz Ameriku, onda bi vas po defaultu smatrali da ste protiv.

Bushova administracija je također postavila 5 glavnih ciljeva u okviru ovog rata, uključujućiidentifikovanje i uništavanje terorista i terorističkih organizacija, smanjenje uslova koje teroristi nastoje da iskoriste i ponavljanje njihove posvećenosti zaštiti interesa građana SAD. Iako je Afganistan osudio napade 11. septembra, oni su također pružali utočište članovima Al-Qaide i odbijali da to priznaju ili da ih predaju Americi: to se smatralo neprihvatljivim.

Operacija Enduring Freedom

Operacija Trajna sloboda je naziv korišten za opisivanje rata u Afganistanu, kao i operacija na Filipinima, u sjevernoj Africi i na Rogu Afrike, od kojih su sve bile utočište terorističkih organizacija. Udari dronovima na Afganistan počeli su početkom oktobra 2001., a ubrzo nakon toga trupe su počele da se bore na terenu, zauzevši Kabul u roku od mjesec dana.

Operacije na Filipinima i u Africi su manje poznati elementi rata protiv terorizma: oba područja su imala grupe militantnih ekstremističkih islamističkih grupa koje su planirale terorističke napade ili su prijetile njima. Napori u sjevernoj Africi uglavnom su bili usmjereni na podršku novoj malijskoj vladi da uništi uporišta Al-Kaide, a vojnici su također obučavani u borbi protiv terorizma i protiv pobunjenika u Džibutiju, Keniji, Etiopiji, Čadu, Nigeru i Mauritaniji.

Vojnici koalicionih specijalnih operacija razgovaraju s afganistanskom djecom dok vode patrolu u Mirmandabu, Afganistan

ImageKredit: Sgt. 1. klasa Marcus Quarterman / Public Domain

Rat u Iraku

U 2003., SAD i UK su krenule u rat u Iraku, na osnovu kontroverznih obavještajnih podataka da je Irak gomilao oružje za masovno uništenje. Njihove udružene snage brzo su srušile režim Sadama Huseina i zauzele Bagdad, ali su njihove akcije izazvale napade odmazde pobunjeničkih snaga, uključujući pripadnike Al-Kaide i islamiste koji su ovo smatrali vjerskim ratom u kojem su se borili za ponovno uspostavljanje islamskog kalifata.

U Iraku nikada nije pronađeno oružje za masovno uništenje, a mnogi smatraju da je rat bio ilegalan kao rezultat toga, vođen željom Amerike da sruši diktaturu Sadama Huseina i da stekne važnu (i, nadali su se, direktna) pobjeda na Bliskom istoku kako bi se poslala poruka svim drugim potencijalnim agresorima.

Sve glasnije grupe tvrde da se rat u Iraku ne može opisati kao dio rata protiv terorizma jer tamo u to vrijeme je bila mala povezanost između Iraka i terorizma. Ako ništa drugo, rat u Iraku je stvorio uslove koji su omogućili procvat terorizma i ekstremizma i potrošili vrijedne trupe, resurse i novac koji su mogli biti upotrijebljeni u naporima za izgradnju nacije u Afganistanu.

Operacije koje su u toku

Kada je Obamina administracija preuzela vlast 2009. godine, prestala je retorika oko rata protiv terorizma: alinovac je nastavio da pritječe u operacije na Bliskom istoku, posebno u napade dronovima. Osama bin Laden, vođa al-Kaide, zarobljen je i ubijen u maju 2011., a predsjednik Obama pokušao je povući trupe iz Afganistana i Iraka, ali je postajalo sve očiglednije da bi to bilo nemoguće bez ostavljanja krhkih novih režima podložnim eksploataciji , korupciju i na kraju neuspjeh.

Iako je rat u Iraku tehnički završio 2011. godine, situacija se brzo pogoršala, s militantnom ekstremističkom grupom ISIL i iračkom vladom koji su ušli u građanski rat. Neke američke trupe (oko 2.000) ostaju stacionirane u Iraku 2021.

U augustu 2021., pobunjene talibanske snage konačno su zauzele Kabul, a nakon užurbane evakuacije, američke i britanske trupe su trajno povukle svoje preostalo vojno osoblje. Rat protiv terorizma je možda privremeno prestao u Afganistanu, ali malo je vjerovatno da će tako ostati dugo.

Šta je, ako je bilo ičeg, postigao?

Sve više izgleda kao da je rat o teroru je nešto kao neuspjeh. To je i dalje najduži i najskuplji rat koji su vodile Sjedinjene Države, koji je do sada koštao više od 5 biliona dolara i odnio je živote preko 7.000 vojnika, kao i stotine hiljada civila širom svijeta. Potaknut gnjevom protiv Sjedinjenih Država, rastućom ksenofobijom i islamofobijom na Zapadui porastom nove tehnologije, postoji mnogo više terorističkih grupa koje djeluju 20 godina nakon što je počeo rat protiv terorizma.

Dok su neke od ključnih ličnosti u Al-Kaidi ubijene, još nekoliko koji su planirali napade vene u Guantanamo Bayu, još uvijek nije izveden pred suđenje. Uspostavljanje zaljeva Guantanamo i korištenje 'pojačanog ispitivanja' (mučenja) na crnim lokacijama CIA-e narušili su moralnu reputaciju Amerike na svjetskoj sceni jer su zaobišli demokratiju u ime odmazde.

Vidi_takođe: 10 činjenica o padu crnog jastreba i bici za Mogadishu

Teror nikada nije bio opipljivi neprijatelj : podmukle i mračne, terorističke organizacije su poznate kao web, sastoje se od članova u malim grupama u velikim prostorima. Mnogi vjeruju da je objava rata bila jednosmjeran put do neuspjeha.

Harold Jones

Harold Jones je iskusan pisac i istoričar, sa strašću za istraživanjem bogatih priča koje su oblikovale naš svijet. Sa više od decenije iskustva u novinarstvu, ima oštro oko za detalje i pravi talenat za oživljavanje prošlosti. Pošto je mnogo putovao i radio sa vodećim muzejima i kulturnim institucijama, Harold je posvećen otkrivanju najfascinantnijih priča iz istorije i dijeljenju ih sa svijetom. Nada se da će kroz svoj rad inspirisati ljubav prema učenju i dublje razumijevanje ljudi i događaja koji su oblikovali naš svijet. Kada nije zauzet istraživanjem i pisanjem, Harold uživa u planinarenju, sviranju gitare i druženju sa svojom porodicom.