Jedna od najutjecajnijih ličnosti Francuske revolucije, Maximilien Robespierre (1758-1794) bio je radikalni idealista koji se uspješno zalagao za revoluciju i utjelovio mnoga od osnovnih uvjerenja revolucionara. Drugi ga, međutim, pamte po njegovoj ulozi u zloglasnoj Vladavini terora – nizu javnih pogubljenja 1793-1794 – i njegovoj nepokolebljivoj želji da stvori savršenu republiku, bez obzira na ljudsku cijenu.

U svakom slučaju , Robespierre je bio ključna figura u revolucionarnoj Francuskoj i on je možda najviše upamćen među vođama Francuske revolucije.

Evo 10 činjenica o jednom od najpoznatijih francuskih revolucionara, Maximilienu Robespierreu.

1. Bio je bistro dijete

Robespierre je rođen u Arrasu, u sjevernoj Francuskoj, u porodici srednje klase. Najstarijeg od četvero djece, uglavnom su ga odgajali baka i djed nakon što mu je majka umrla na porođaju.

Robespierre je pokazao sklonost učenju i dobio je stipendiju za Collège Louis-le-Grand, prestižnu srednju školu u Parizu, gdje je dobio nagradu za retoriku. Nastavio je studirati pravo na Sorboni, gdje je osvajao nagrade za akademski uspjeh i dobro vladanje.

2. Drevni Rim mu je pružio političku inspiraciju

Dok je bio u školi, Robespierre je proučavao Rimsku republiku i djela nekih odnjeni najveći govornici. Počeo je sve više idealizirati i težiti rimskim vrlinama.

Likovi prosvjetiteljstva također su inspirisali njegovu misao. Filozof Jean-Jacques Rousseau govorio je o konceptima revolucionarne vrline i direktne demokratije, koje je Robespierre nadgradio u svojim teorijama. Posebno je vjerovao u koncept volonté générale (volja naroda) kao ključnu osnovu za politički legitimitet.

3. Izabran je u generalne staleže 1789.

Kralj Luj XVI je najavio da će sazvati generalne staleže u ljeto 1788. usred rastućih nemira. Robespierre je to vidio kao priliku za reformu i brzo je počeo tvrditi da je potrebno primijeniti nove metode izbora u generalne statee, inače ne bi predstavljali narod.

Godine 1789., nakon pisanja nekoliko pamfleta na tu temu, Robespierre je izabran za jednog od 16 Pas-de-Calaisovih zamjenika u Generalnim stanjima. Robespierre je privukao pažnju kroz nekoliko govora i pridružio se grupi koja će postati Narodna skupština, preselivši se u Pariz kako bi razgovarali o novom poreskom sistemu i implementaciji ustava.

4. Bio je član jakobinaca

Prvi i najvažniji princip jakobinaca, revolucionarne frakcije, bio je jednakost pred zakonom. Do 1790. Robespierre je izabran za predsjednika Jakobinaca i bio jepoznat po svojim vatrenim govorima i beskompromisnim stavovima o određenim pitanjima. Zagovarao je meritokratsko društvo, u kojem bi muškarci mogli biti birani na funkcije na osnovu njihovih vještina i talenata, a ne društvenog statusa.

Robespierre je također bio ključan u širenju privlačnosti revolucije na šire grupe izvan bijelaca katolika: podržavao je Ženski marš i aktivno se obraćao protestantima, Jevrejima, obojenim ljudima i slugama.

5. Bio je ideološki beskompromisan

Opisujući sebe kao 'branitelja ljudskih prava', Robespierre je imao čvrsta mišljenja o tome kako Francuskom treba upravljati, pravima koju njen narod treba da ima i zakonima koji njome trebaju vladati. Vjerovao je da su druge frakcije osim jakobinaca slabe, pogrešne ili samo pogrešne.

Portret Maximiliena Robespierrea, c. 1790, nepoznatog umjetnika.

Image Credit: Musée Carnavalet / Public Domain

6. Zalagao se za pogubljenje kralja Luja XVI

Nakon pada monarhije tokom Francuske revolucije, sudbina bivšeg kralja Luja XVI ostala je otvorena za raspravu. Nije bilo konsenzusa o tome šta bi trebalo učiniti s kraljevskom porodicom, a mnogi su se prvobitno nadali da bi mogli ostati kao ustavni monarh, po uzoru na Britaniju.

Nakon pokušaja bekstva kraljevske porodice u Varennes i njihovog ponovnog hvatanja, Robespierre je postao otvoreni zagovornik uklanjanjakralja, raspravljajući prije njegovog suđenja:

„Ali ako Luj bude oslobođen, ako se može pretpostaviti da je nevin, šta će biti s revolucijom? Ako je Luj nevin, svi branitelji slobode postaju klevetnici.”

Robespijer je bio odlučan da ubedi porotnike da pogube Luja, a njegove veštine ubeđivanja učinile su posao. Luj XVI je pogubljen 21. januara 1793.

7. Vodio je Komitet javne sigurnosti

Komitet javne sigurnosti bio je revolucionarna privremena francuska vlada, koju je vodio Robespierre. Osnovan nakon pogubljenja kralja Luja XVI u januaru 1793., imao je zadatak da štiti novu republiku od stranih i domaćih neprijatelja, sa širokim zakonodavnim ovlastima da to učini.

Tokom njegovog vremena na Odbora, Robespierre je potpisao preko 500 smrtnih naloga kao dio svoje 'dužnosti' da oslobodi Francusku bilo koga ko nije aktivno branio novu republiku.

8. On je snažno povezan s vladavinom terora

Vladavina terora je jedan od najzloglasnijih perioda revolucije: između 1793. i 1794. dogodio se niz masakra i masovnih pogubljenja onih optuženih za bilo šta protivno -revolucionarni, bilo po osjećaju ili aktivnosti.

Robespierre je postao de facto neizabrani premijer i nadgledao je iskorijenjivanje kontrarevolucionarne aktivnosti. Bio je i pristalica ideje da svaki građanin ima pravoda nose oružje, a u ovom periodu su se formirale grupe 'vojski' kako bi nametnule volju vlade.

9. Igrao je važnu ulogu u ukidanju ropstva

Tokom svoje političke karijere, Robespierre je bio otvoreni kritičar ropstva i aktivno je radio na tome da obojeni ljudi imaju ista prava kao i bijelo stanovništvo, kako je navedeno u Deklaraciji o pravima čovjeka i građanina.

On je više puta i javno osudio ropstvo, osuđujući praksu na francuskom tlu i na francuskim teritorijama. Godine 1794, dijelom zahvaljujući Robespierreovim tekućim peticijama, ropstvo je zabranjeno dekretom Nacionalne konvencije: iako to nikada nije doprlo do svih francuskih kolonija, došlo je do emancipacije robova u Saint-Domingueu, Guadeloupeu i Francuskoj Gvajani.

10. Na kraju je pogubljen prema svojim zakonima

Robespierrea su njegovi prijatelji i saveznici sve više doživljavali kao odgovornost i prijetnju revoluciji: njegovi beskompromisni stavovi, uporna potjera za neprijateljima i diktatorski stavovi, vjerovali su, će vidjeti svi idu na giljotinu ako nisu bili oprezni.

Organizirali su državni udar i uhapsili Robespierrea. U pokušaju bekstva pokušao je da izvrši samoubistvo, ali je na kraju samo sebi pucao u vilicu. Bio je zarobljen i suđeno mu je, zajedno s još 12 takozvanih 'Robespierreista' za kontrarevolucionarnu aktivnost. Oniosuđeni na smrt prema pravilima zakona 22 Prairial, jednog od zakona koji je uveden tokom terora uz Robespierreovo odobrenje.

Giljotinom mu je odrubljena glava, a navodno je publika navijala solidnih 15 minuta nakon njegovo pogubljenje.

Crtež pogubljenja Robespierrea i njegovih pristalica 28. jula 1794.

Image Credit: Gallica Digital Library / Public Domain