Svađa između Tomasa Beketa i engleskog kralja Henrija II trajala je 7 godina između 1163. i 1170. godine. Bila je isprepletena gorčinom, pojačanom njihovim prethodnim ličnim prijateljstvom i Tomasom koji je kasnije pronašao Boga, što je dovelo do toga da je iskoristio celinu nova mreža moći protiv njegovog prethodnog prijatelja i šefa.

Raspojave su kulminirale Becketovim ubistvom u katedrali u Canterburyju 1170. godine, što je potom rezultiralo još godinama boli za kralja.

Ubrzo nakon Becketovog posvetivši se za nadbiskupa Canterburyja, dao je ostavku na mjesto kancelara i promijenio cijeli svoj životni stil. Becket je tada odlučio da više ne pomaže kralju u odbrani kraljevskih interesa u crkvi, već je umjesto toga počeo da se zalaže za crkvena prava.

Sveštenstvo i zločin

Glavni izvor trvenja bio je oko onoga što sa sveštenicima koji su počinili sekularne zločine. Budući da su čak i oni muškarci koji su primali manje naredbe smatrani činovnicima (klericima), svađa oko takozvanih „zločinačkih činovnika“ potencijalno je zahvatila i do jedne petine muške populacije Engleske.

Becket je smatrao da je bilo ko koji se smatrao činovnikom može se baviti samo od strane crkve, a Henri II je zaista smatrao da ga ovaj položaj lišava mogućnosti da efikasno upravlja i podriva zakon i red u Engleskoj. Pored ovoga, druga pitanja između njih uključivala su akcije

Becket da povrati izgubljeno zemljištenadbiskupiji, od kojih je neke ponovo dobio s kraljevskim nalogom koji je ovlastio nadbiskupa da obnovi otuđene zemlje.

Henry i šerifova pomoć

Daljnji nesporazum uključivao je Henryjeve pokušaje da prikupi šerifovu pomoć u 1163, kada je Becket tvrdio da je pomoć bila slobodna volja šerifa i da se na nju ne može prisiliti. Smatralo se da je tu doprinijela još jedna značajna stvar, a to je bila Becketova ekskomunikacija kraljevskog glavnog stanara koji je izbjegao pokušaje nadbiskupa da smjesti službenika u crkvu u kojoj je stanar polagao pravo da izvrši imenovanje.

Krunisanje Henrika mladog kralja 1170. od strane Rogera, nadbiskupa Yorka.

Krunisanje mladog Henrija

Henri II je odlučio da kruniše svog sina Henrija mladog kralja Engleske preko nadbiskupa Yorka što je razbjesnilo Becketa koji je imao pravo na krunisanje.

Becket je tražio ispravku tako što je izopštio Rodžera od Yorka, Josceline od Salisburyja i Gilberta Foliota, biskupa Londona koji je kupljen da Henrijeva pažnja toliko ga je razljutila da je izvještavan da je rekao 'Zar me niko neće riješiti turbulentnog svećenika.'

Čuvši ove riječi inspirisalo je 4 viteza da samostalno krenu iz Normandije u Canterbury i ubiju Becketa u katedrali.