Dan VJ: Šta se dalje dogodilo?

Harold Jones 18-10-2023
Harold Jones
Savezničko osoblje u Parizu slavi vijest o predaji Japana, 15. avgusta 1945. Image Credit: Američka vojska / Public Domain

Dan pobjede u Evropi 8. maja 1945. označio je kraj rata u Evropi. Ipak, borbe nisu bile gotove i Drugi svjetski rat je nastavio da bjesni na Pacifiku. Vojnici su znali da bi vjerovatno mogli biti preraspoređeni u istočnu Aziju gdje će britanske i američke snage nastaviti da se bore protiv Japanskog carstva još 3 mjeseca.

Rat između SAD-a i Japana je došao do vrhunca kada su SAD odbacile dva atomske bombe na japanske gradove Hirošimu i Nagasaki, 6. odnosno 9. avgusta. Ovi atomski napadi uslijedili su nakon višemjesečnih teških savezničkih bombardovanja na 60 japanskih gradova. Sa kolosalnim brojem civilnih žrtava, Japanci su na kraju bili prisiljeni da podijele svoje namjere da se predaju sljedećeg dana (10. avgusta).

Dan VJ

Samo nekoliko dana kasnije, proglašena je pobjeda nad Japancima . Vojnici i civili širom sveta su se radovali: na njujorškom Tajms skveru, Sidneju, Londonu i Šangaju hiljade su se okupile da slave i plešu na ulicama. Za mnoge je 14. avgust postao 'Dan pobjede nad Japanom' ili Dan VJ, nakon 'Dana pobjede u Evropi' ili Dana VE koji je obilježavao prihvatanje zvanične predaje nacističke Njemačke od strane saveznika.

2 septembra okončan je rat je sadržan u zvaničnom sporazumu o predaji, potpisanom na USS Misuri u Tokijskom zalivu.Od tada je to bio datum koji su Sjedinjene Američke Države odabrale za proslavu Dana VJ, koji je proglasio predsjednik Harry Truman 1945.

Vidi_takođe: Kako je eksplozija u Halifaxu uništila grad Halifax

Japanski komandanti stoje na USS Missouri na zvaničnoj ceremoniji predaje.

Image Credit: CC / Army Signal Corps

Šta se dalje dogodilo?

Rat je naizgled bio gotov i na vijest o miru, savezničke trupe (posebno američke) su očajnički želele da se konačno vrate kući – svi njih 7,6 miliona. Više od 4 godine ovi vojnici su transportovani na Daleki istok i biće potrebni meseci da se vrate.

Da bi odlučilo ko će prvi otići kući, američko ratno ministarstvo je koristilo sistem zasnovan na bodovima, sa svaki serviser ili žena dobija individualni rezultat. Bodovi su se dodjeljivali na osnovu koliko mjeseci ste bili aktivni od 16. septembra 1941. godine, bilo koje medalje ili priznanja koja ste dobili i koliko ste djece mlađe od 18 godina imali (razmatrano je do 3). Oni koji imaju više od 85 bodova prvi bi otišli kući, a ženama je bilo potrebno manje bodova.

Vidi_takođe: Kada se Aljaska pridružila SAD?

Međutim, čak i oni koji su ispunili bodove za odlazak kući nisu mogli otići jer je nedostajalo brodova koji bi ih mogli prevesti, posebno jer žurba je izazvala uska grla i frustracije. “Vratite momke kući!” postao okupljajući poziv kako vojnika u inostranstvu tako i njihovih porodica kod kuće dok su se pritisci na američku vladu povećavali.

“Nema čamaca, nema glasova”

Dok se slao stalni tok vojnikakući, oni koji su ostali gotovo su poludjeli u svom očaju da budu vraćeni u domovinu. U mjesecima koji su uslijedili, vojnici su protestirali zbog kašnjenja u demobilizaciji i povratku kući na način koji bi bio nezamisliv prije avgusta 1945., vrijeđajući vojne nadređene i ne slušajući naređenja. Tehnički, ovi ljudi su počinili izdaju prema članovima 66 i 67 Ratnog akta.

Protesti su dostigli vrhunac na Božić 1945. godine kada je pošiljka vojnika otkazana iz Manile. Vojnici stacionirani u Manili i Tokiju izrazili su svoj bijes na vladu praveći pečate na kojima je pisalo "Nema čamaca, nema glasova" kako bi pečatirali pisma koja se vraćaju u SAD. U isto vrijeme, komunisti su pothranjivali nezadovoljstvo sugerirajući da je usporena demobilizacija američkih trupa znak njihovih poslijeratnih imperijalističkih namjera u istočnoj Aziji.

I nisu se žalili samo vojnici na Dalekom istoku . Njihove kolege u Evropi marširali su Jelisejskim poljima i plakali zbog povratka kući. Delegacija ljutih vojnika dočekala je Eleanor Roosevelt u svom hotelu u Londonu i rekla svom mužu da je muškarcima dosadno i da je iz njihove dosade proizašla frustracija.

Do marta 1946., većina vojnika stigla je kući i problem jenjavao kako se nazirao još jedan sukob – Hladni rat.

Operacija 'Čarobni tepih' dovela je do toga da su se američke trupe vratile kući na brodu USS General Harry Taylor 11. avgusta 1945.

Bio jerat je zaista gotov?

Car Hirohito je preko radija najavio predaju Japana, opisujući kako bi nastavak rata nakon užasa atomskog napada doveo do izumiranja čovječanstva. Čuvši vijest o predaji, nekoliko japanskih komandanata je umrlo od samoubistva.

U istom valu razaranja, američki vojnici u logorima za ratne zarobljenike na Borneu ubili su njihovi čuvari u pokušaju da unište svaki trag počinjenih zločina. Isto tako, pronađena su naređenja da se izvrši pogubljenje oko 2.000 zarobljenika i civila u logoru Batu Lintang od 15. septembra. Srećom, prvo je oslobođen logor (takođe na Borneu).

Dok se rat sa Japanom završio na Dan VJ za Britance i Amerikance, Japanci su nastavili da se bore protiv Sovjeta još 3 nedelje. Sovjetska vojska je 9. avgusta 1945. izvršila invaziju na Mongoliju, koja je bila japanska marionetska država od 1932. Zajedno, sovjetske i mongolske snage su porazile japansku Kvantungsku armiju, oslobađajući Mongoliju, Sjevernu Koreju, Karafuto i Kurilska ostrva.

Sovjetska invazija na zemlju koju su okupirali Japanci pokazala je da neće biti od pomoći Japancima u pregovorima sa saveznicima, te su stoga odigrali ulogu u odluci Japana da se zvanično preda u septembru. Sukob između Japana i SSSR-a okončan je 3. septembra, dan nakon što je Truman proglasio Dan VJ.

Dan VJdanas

Neposredno posle rata Dan VJ obeležen je plesom na ulicama. Ipak, odnos Amerike sa Japanom je od tada popravljen i obnovljen, i kao takvi, proslave i jezik povodom Dana VJ su revidirani. Na primjer, 1995. godine američki predsjednik Bill Clinton nazvao je kraj rata s Japanom "Kraj Pacifičkog rata", tokom događaja koji su obilježavali avgust i septembar 1945.

Ove odluke su dijelom oblikovale SAD priznavanje stepena razaranja – posebno protiv civila – atomskih bombardovanja, a ne želje da se to slavi kao 'pobjeda' nad Japanom. Kao iu mnogim novijim historijama, različite grupe pamte i reagiraju na obilježavanje događaja na različite načine. Drugi veruju da podvođenje značenja Dana VJ u opšte komemoracije Drugog svetskog rata zanemaruje tretman savezničkih ratnih zarobljenika od strane Japanaca u istočnoj Aziji.

Ipak, Dan VJ – kako god da se obeležava danas – naglašava ne tako jasno okončanje sukoba i pokazuje koliko je Drugi svjetski rat zapravo bio globalan.

Harold Jones

Harold Jones je iskusan pisac i istoričar, sa strašću za istraživanjem bogatih priča koje su oblikovale naš svijet. Sa više od decenije iskustva u novinarstvu, ima oštro oko za detalje i pravi talenat za oživljavanje prošlosti. Pošto je mnogo putovao i radio sa vodećim muzejima i kulturnim institucijama, Harold je posvećen otkrivanju najfascinantnijih priča iz istorije i dijeljenju ih sa svijetom. Nada se da će kroz svoj rad inspirisati ljubav prema učenju i dublje razumijevanje ljudi i događaja koji su oblikovali naš svijet. Kada nije zauzet istraživanjem i pisanjem, Harold uživa u planinarenju, sviranju gitare i druženju sa svojom porodicom.