Ovaj članak je uređeni transkript Templara s Danom Jonesom na historijskom hitu Dana Snowa, prvo emitiranje 11. septembra 2017. Možete poslušati cijelu epizodu ispod ili cijeli podcast besplatno na Acast-u.

Vitezovi templari su najpoznatiji od srednjovjekovnih vojnih redova. Nastali u Jerusalimu oko 1119. ili 1120. godine, templari su evoluirali u visoko profitabilnu globalnu organizaciju i veliku političku moć na svjetskoj sceni – barem u Evropi i na Bliskom istoku.

Ali njihova se sreća počela mijenjati krajem 13. i početkom 14. veka. Godine 1291. mamelučke snage su u osnovi zbrisale države krstaša iz Egipta. Krstaško kraljevstvo Jerusalim se preselilo na Kipar, zajedno sa nekoliko stotina templara, a onda je počela istraga.

Tako su od 1291. godine, otprilike sljedećih 15 godina, ljudi počeli da se pitaju zašto su države krstaša izgubljene i da je izvjesna količina krivice – dijelom pravedna, ali većinom nepravedna – srušena na Templari i Hospitalci, još jedan viteški red visokog profila.

Kao vojni redovi, dužnost ovih organizacija je bila da čuvaju ljude i imovinu Jerusalima. Dakle, očigledno, nisu izvršili tu dužnost. Tako da je bilo mnogo poziva za reformu i reorganizaciju vojnih poretka, jedna ideja je bila da bi se oni mogli spojiti u jednu superporedak i tako dalje.

Brzo naprijed do 1306. i sve se to počelo ukrštati s unutrašnjom politikom i, u određenoj mjeri, vanjskom politikom u Francuskoj, srcu templara.

Francuska, je tradicionalno bilo najjače regrutno polje za templare i templari su spasili francuske kraljeve zarobljene u krstaškom ratu. Oni su takođe spasili francusku krstašku vojsku i bili su podizvođači za poslove riznice francuske krune na 100 godina. Francuska je bila sigurna za templare – ili su barem tako mislili sve do vladavine Filipa IV.

Kao vojna naređenja, dužnost ovih organizacija je bila da čuvaju ljude i imovinu Jerusalima. Dakle, očito su podbacili u toj dužnosti.

Filip je bio uključen u duge borbe protiv papstva i brojnih papa, a posebno protiv jednog po imenu Bonifacije VIII kojeg je u suštini progonio na smrt 1303. godine. Čak i nakon Bonifacijeve smrti, Filip ga je i dalje želio iskopati i suditi za svojevrsnu izmišljotinu optužbi: korupcija, hereza, sodomija, čarobnjaštvo, kako se to zove.

Problem je zaista bio u tome što je Bonifacije imao odbio da dozvoli Filipu da oporezuje crkvu u Francuskoj. Ali ostavimo to po strani na trenutak.

Unesite Philipove probleme s novcem

Filip je također bio očajnički potreban za gotovinom. Često se priča da je bio dužan templarima. Ali nije baš tako jednostavno. Imao je ogroman strukturalni problemsa francuskom ekonomijom koja je bila dvostruka. Prvo, mnogo je potrošio na ratove protiv Francuske, Aragona i Flandrije. Drugo, postojala je opšta nestašica srebra u Evropi i on fizički nije mogao da zaradi dovoljno novčića.

Dakle, pojednostavljeno rečeno, francuska ekonomija je bila u zahodu i Filip je tražio načine da popravi to. Pokušao je oporezovati crkvu. Ali to ga je dovelo u svemogući sukob sa papom. Zatim je 1306. pokušao da napadne Jevreje Francuske koje je masovno protjerao.

Filip IV od Francuske je bio očajnički potreban novac.

U Francuskoj je bilo 100.000 Jevreja i sve ih je protjerao, uzevši im imovinu. Ali to mu ipak nije donelo dovoljno novca, pa je 1307. godine počeo da se osvrće na templare. Templari su bili pogodna meta za Filipa jer je njihova uloga bila pod znakom pitanja nakon pada država krstaša. Takođe je znao da je red bio bogat i gotovinom i zemljom.

Zapravo, budući da su templari vodili francuske trezorske funkcije iz hrama u Parizu, Filip je znao koliko fizičkih novčića ima red. Također je znao da su izuzetno bogati u pogledu zemlje i da su na neki način nepopularni.

Jednostavno rečeno, francuska ekonomija je bila u toaletu.

Također su bili povezani sa papa i bilo je u Filipovom interesu da razbije papstvo. Pa je stavio jedan, dva,tri i četiri zajedno i smislili plan da masovno uhapse sve templare u Francuskoj. Zatim bi ih optužio za niz seksualnih – u svakom smislu – optužbi.

Te su uključivale pljuvanje na krst, gaženje Hristovih slika, nedozvoljeno ljubljenje na njihovim ceremonijama uvođenja u službu i nametanje sodomije među članovima. Ako je neko želio da sastavi listu stvari koje bi šokirale ljude u Francuskoj u srednjem vijeku, to je bilo to.

U petak 13. oktobra 1307. godine, Filipovi agenti širom Francuske otišli su u zoru u svaku Templarsku kuću, pokucali na vratima i iznosio optužbe kućama i masovno hapsio članove reda.

Članovi vitezova templara optuženi su za niz optužbi za seks.

Ovi članovi su mučen i stavljen na suđenja. Na kraju je prikupljena ogromna količina dokaza koji su, čini se, pokazali da su templari pojedinačno krivi za strašne zločine protiv kršćanske vjere i crkve i, kao institucija, nepopravljivo korumpirani.

Reakcija u inostranstvu

Čini se da je početna reakcija na Filipov napad na templare od strane drugih zapadnih vladara bila jedna od vrsta zbunjenosti. Čak ni Edvard II, novi na prestolu u Engleskoj, a ne divan ili razuman kralj, nije mogao da veruje u to.

On je u to vreme bio veren i uskoro će se oženiti Filipovom ćerkom i tako je imao interes zapada u red. Ali ljudi su samo odmahivali glavama i govorili: „Na čemu je ovaj tip? Šta se ovde dešava?”. Ali proces je počeo.

Tadašnji papa, Klement V, bio je Gaskonac. Gaskonja je bio Englez, ali je bio i dio Francuske, tako da je on bio manje-više Francuz. Bio je vrlo savitljiv papa koji je, recimo, bio u Filipovom džepu. Nikada se nije nastanio u Rimu i bio je prvi papa koji je živio u Avinjonu. Ljudi su ga doživljavali kao francusku marionetu.

Seksualne optužbe uključivale su pljuvanje po križu, gaženje Kristovih slika, nedozvoljeno ljubljenje na njihovim ceremonijama uvođenja u službu i navođenje sodomije među članovima.

Ali. čak je i za njega bilo malo da se pomiri sa sklapanjem najpoznatijeg vojnog poretka na svetu. Zato je učinio najbolje što je mogao, a to je da sam preuzme proces obračuna sa templarima i rekao kralju Francuske: „Znaš šta? Ovo je crkvena stvar. Ja ću to preuzeti i mi ćemo istražiti templare posvuda”.

Tako da je to imalo efekta da je istraga pokrenuta na Englesku i Aragon i Siciliju i italijanske i njemačke države, i tako dalje.

Ali dok su dokazi u Francuskoj, većina stečeno mučenjem, prolio templare u gotovo jednolično loše, a članovi reda u Francuskoj stajali su u redu da priznaju da su počinili groteskne zločine, u drugimzemljama, u kojima se mučenje zapravo nije koristilo, nije se imalo mnogo dalje.

U Engleskoj, na primjer, papa je poslao francuske inkvizitore da ispitaju engleske templare, ali im nije bilo dozvoljeno da koriste mučenje i postali su neverovatno frustrirani jer nisu stigli nigde.

Rekli su: "Jeste li se seksali jedno s drugim i ljubili se i pljuvali na Hristov lik?" A templari su odgovorili sa: "Ne".

I zapravo, postoje dokazi da su francuski inkvizitori počeli da traže masovno izvanredno izdavanje za Templare. Htjeli su da ih sve odvedu preko kanala u okrug Ponthieu, drugo mjesto koje je bilo dijelom englesko, a dijelom francusko, kako bi ih mogli mučiti. Bilo je nevjerovatno.

Ali to se na kraju nije dogodilo. Dovoljno dokaza je na kraju nekako izvučeno iz templara u Engleskoj i drugdje.

Sve uzalud?

U svakom slučaju, do 1312. svi su ovi dokazi prikupljeni sa raznih teritorija gdje su bili bazirani templari i poslani na crkveni savjet u Vienneu, blizu Lyona, na kojem je Templarima nije bilo dozvoljeno da se predstavljaju.

Ilustracija posljednjeg velikog majstora vitezova templara, Jacquesa de Molaya, koji je spaljen na lomači nakon pohoda Filipa IV protiv reda.

Kralj Francuske parkirao je vojsku niz cestu kako bi se uvjerio da je vijeće donijelo pravi rezultat, arezultat je bio da su templari bili beskorisni kao organizacija. Nakon toga više niko nije htio da im se pridruži. Bili su smotani i zatvoreni. Otišli su.

Postoje dokazi da su francuski inkvizitori počeli da traže masovna vanredna izdavanja za Templare.

Ali, kao i sa svojim napadima na Jevreje, Filip nije dobio dovoljno od obarajući templare. Moramo pretpostaviti, iako ne znamo sa sigurnošću, da je novčić iz Templarske riznice u Parizu završio u francuskoj riznici i da bi to bio kratkoročni dobitak u smislu prihoda.

Ali templarske zemlje, na kojima je postojalo njihovo pravo bogatstvo, date su hospitalcima. Nisu date francuskom kralju.

Filipov plan mora da je bio da prisvoji ovu zemlju, ali to se nije dogodilo. Dakle, njegov napad na templare bio je zaista uzaludan,   rasipnički i pomalo tragičan jer nikome ništa nije dobio.