Ovaj članak je uređeni transkript Bletchley Park: The Home of Codebreakers na historijskom hitu Dana Snowa, prvo emitiranje 24. januara 2017. Možete slušati cijelu epizodu ispod ili cijeli podcast besplatno na Acastu.

Do kraja Drugog svjetskog rata 1945. skoro 10.000 ljudi radilo je u Bletchley Parku, enormno povećanje od 130 članova osoblja koje je 1939. sačinjavalo Vladinu školu za šifriranje i šifriranje.

Na mnogo načina to je bila jedna od najupečatljivijih grupa ikada okupljenih.

Kako je Bletchley koristio ogroman tim za industrijalizaciju razbijanja kodova

Prvo i najvažnije postojao je kadar visoko talentiranih kriptoanalitičara u Bletchleyju. To su bili umovi koji su smislili rješenja za probleme.

Ta rješenja su onda oduzeta i industrijalizirana – proces koji je zahtijevao cijeli odvojeni skup ljudi. Ne nužno ljudi koji su imali Cambridge diplome. To su bili pametni, sposobni regruti koji su imali razumno srednjoškolsko obrazovanje.

Dolazili su u hiljadama i često su dobijali veoma dosadne poslove. Ali oni su bili dio lanca koji je omogućavao da se hiljade poruka dešifriraju i razumiju svaki dan.

Statua Alana Turinga, jednog od vodećih matematičara Bletchley Parka.

Zvaničnici iza Bletchley Parka prepoznao je da nije dovoljno samo imati genije poput Alana Turinga, potrebno je iljudi koji mogu da omoguće tu pamet. Kombinacija ove dvije vrste ljudi je ono što je Bletchleyja zaista učinilo uspješnim.

Ne samo da su odgovarali na različite kodove koje su koristili britanski neprijatelji, već su smišljali i načine da razbiju te kodove na industrijskoj razini . Ovo je bilo apsolutno ključno – čitanje jedne neprijateljske poruke vam zapravo ne pomaže, ali čitanje hiljadu neprijateljskih poruka daje vam ogromnu prednost.

Takvi zahtjevi su značili da je Bletchley bio u stalnoj utrci za izgradnju više objekata, za zapošljavanje više osoblja, obučavanje ljudi i generalno širenje operacije, sve vrijeme znajući da ako Nijemci učine jednu malu promjenu u onome što rade, cijeli plan bi se mogao srušiti kao kuća od karata.

Ne samo da li su odgovarali na različite kodove koje su koristili neprijatelji Britanije, oni su također smišljali načine da razbiju te kodove u industrijskim razmjerima.

Ovakvi slomljivi kolapsi sigurno nisu bili nečuveni. Jedan tim je proveo veći dio 1930-ih u izradi kompletnog italijanskog pomorskog šifrarnika, da bi on bio ukinut 1940. godine kada se Italija pridružila ratu. Taj tim, od kojih su neki radili deset godina, jednostavno je morao da počne iznova.

Izdržljivost i odlučnost da se takvi udarci prime i samo nastavi su bili u srcu Bletchleyjevog uspeha.

Šta je naslijeđe Bletchley Parka?

Mnogo ljudi govori onaslijeđe Bletchley Parka u smislu elektronskih uređaja. Mogli bi pogledati Bombe mašinu ili Colossus, koji je bio rani oblik elektronskog kompjutera, i zaključiti da je Bletchleyjev trajni utjecaj bio tehnološki.

Takav zaključak ipak promašuje poentu. Bletchley Park – svih 10.000 ljudi, od boffinsa do čajanki – bio je u suštini veliki kompjuter.

Rekonstrukcija jedne od mašina Bletchley Park Colossus, prve programabilne, digitalne, elektronske, računarskih uređaja.

Podaci, u smislu poruka, stavljeni su na jedan kraj i te informacije su obrađivane na neverovatno sofisticirane načine, često tako što su ljudi sedeli u prostoriji i radili nešto veoma dosadno, ponekad mašina, ponekad tako što je napisano na indeksnim karticama. A s drugog kraja dolazili su obavještajni podaci i dešifrirane informacije.

Bletchley nam je pokazao kako organizirati ljude da obave posao i kako obrađivati ​​podatke u velikim količinama.

To je ta organizacija, a ne samo mašina, ali i ljudi i talenta, što je dalo rezultat. Zbog toga su današnje velike kompanije, ne samo IT kompanije već i korporacije svih vrsta, dužne Bletchley Parku.

Bletchley nam je pokazao kako organizirati ljude da obave posao i kako obrađivati ​​podatke u velikim količinama . Ove lekcije su se mnogo više bavile ljudima nego mašinama.