Ovaj članak je uređeni transkript Hitlerovog pakta sa Staljinom sa Rogerom Moorhouseom, dostupan na History Hit TV-u.

Nacistička Njemačka i Sovjetski Savez imali su dva vrlo različita razloga za ulazak u nacističke- Sovjetski pakt. To nije bilo prirodno usklađivanje između njih dvoje. Bili su politički neprijatelji, geostrateški neprijatelji i proveli su većinu 1930-ih vrijeđajući jedni druge.

Za Adolfa Hitlera, fundamentalni problem je bio to što se do ljeta 1939. uvukao u strateški kutak. zveckao sabljama protiv većine svojih suseda i ostvario većinu svojih ambicija teritorijalno.

Nakon Minhenskog sporazuma 1938. godine, nakon čega je usledila invazija na Češku i Moravsku, kao i na ostatak Čehoslovačke u martu 1939. godine, izazvao je kraj smirivanja i naišao na mnogo snažniji odgovor zapadnih sila.

Taj odgovor je garantirao Poljsku kao i Rumuniju i činilo se da ga je omeđivao, sprječavajući bilo kakvu daljnju ekspanziju .

Sklapanjem pakta sa Josifom Staljinom iz Sovjetskog Saveza, Hitler je zapravo razmišljao izvan okvira.

On je tražio izlaz iz ovog ćorsokaka koji su mu nametnule zapadne sile. Iz Hitlerove perspektive, to nikada nije bila ljubavna utakmica. Što se Hitlera tiče, to je bio privremeni put.

Nacističko-sovjetski pakt potpisali su njemački i sovjetski ministri vanjskih poslova,Joachim von Ribbentrop i Vyacheslav Molotov, u augustu 1939.

To je bila svrha koja će, u nedefiniranom trenutku u budućnosti, biti razbijena, nakon čega će se suočiti sa Sovjetskim Savezom – neprijateljstvom između Sovjeti i nacisti nisu nestali.

Staljinovi ciljevi

Staljinovi motivi su bili mnogo nejasniji i rutinski su pogrešno shvaćeni, posebno na Zapadu. Staljin je takođe bio dete Minhenske konferencije prošle godine. Prirodno je da nije vjerovao Zapadu, ali nakon Minhena je postojalo mnogo veće nepovjerenje.

Nacističko-sovjetski pakt je bio antizapadni aranžman iz Staljinove perspektive. Zaboravljamo, možda, da je Sovjetski Savez na cijeli vanjski svijet gledao kao neprijateljski.

To je bilo tačno 1920-ih, često s dobrim razlogom, ali Sovjeti su nastavili da doživljavaju neprijateljstvo sve do 1930-ih. Oni su na kapitalistički demokratski zapad gledali kao na veću prijetnju od fašista.

Sovjetsko vjerovanje je bilo da su fašisti dalje na putu svoje neizbježne naučne propasti od imperijalista, što je ideja koja dolazi iz Marksistički pogled na svijet. Za marksističko-lenjinistički um, kapitalisti, ili imperijalisti, kako su smatrali Britance i Francuze, bili su opasni kao i fašisti, ako ne i više.

Teritorijalne ambicije

Sovjeti sigurno nisu gledali na zapadne sile sa ikakvim favorizovanjem ilibratska ljubav. Dogovarajući se sa nacistima kada se ukazala prilika, Sovjeti su izvukli veoma povoljan ekonomski sporazum i Staljin je morao da revidira svoje zapadne granice.

Staljin je zauzeo pola Poljske, što je bila jedna od njegovih glavnih iredenta i primarna teritorijalni zahtjev, a također se nadao da će Hitler napasti zapadne sile, što je, iz perspektive sovjetskog vođe, bilo dobitno.

Strateški, to je bio sukob interesa. Ovako smo zaboravili odakle dolazi nacističko-sovjetski pakt.

U udžbenicima historije i tako dalje to se uglavnom vidi kao posljednji šahovski potez prije izbijanja rata 1939. Ali zaboravljamo da je bio je zapravo odnos između dvije sile koji je trajao skoro dvije godine.

Ideja pakta kao odnosa je jako zaboravljena. Ali to je vjerovatno veliki zaboravljeni odnos snaga iz Drugog svjetskog rata.

Zapad je uglavnom zaboravljen, a dio razloga za ovu kolektivnu amneziju je zato što je moralno sramotna.

Staljin bio je čovjek s kojim je Zapad završio saveznik 1941. godine, jedan od ključnih igrača u Velikoj alijansi i čovjek čije su snage bile u velikoj mjeri odgovorne za poraz Hitlera u Evropi. Ali prije 1941. bio je na drugoj strani i čak je želio proslaviti sve Hitlerove pobjede.

Da je Britanija pala 1940., Staljin bi sasvim sigurnoposlao telegram čestitke u Berlin.

Molotov potpisuje nacističko-sovjetski pakt dok Staljin (drugi slijeva) gleda. Zasluge: Nacionalni arhiv & Administracija dokumentacije / Commons

Šta su se nadali da će dobiti?

Obojica su gajila velike ambicije i obojica su bili na čelu revolucionarnih režima. Staljinova ambicija je u suštini bila da iskopa put komunističkom svetu u sukobu za koji je video da će izbiti između Nemačke i zapadnih sila.

Njegov idealni scenario, i on to kaže u svom govoru 1939. godine, je da će se Njemačka i zapadne sile međusobno boriti do zastoja, nakon čega bi Crvena armija mogla marširati sve do obale Atlantika.

Tadašnji sovjetski ministar vanjskih poslova, Vjačeslav Molotov, razradio je ovaj ideal scenario u govoru kolegama komunistima 1940. godine, gdje je prikazao veliki sukob između proletera i buržoazije u zapadnoj Evropi.

U tom trenutku, kada su se svi iscrpili i krvarili jedni drugima, Crvena armija bi jahala u pomoć proleterima, porazila buržoaziju i dogodila bi se velika bitka negdje na Rajni.

To je bio opseg sovjetskih ambicija: oni su Drugi svjetski rat vidjeli kao neku vrstu preteče do rasprostranjene sovjetske revolucije za cijelu Evropu. Tako su to i predvidjeli.

Hitlerove ambicije nisu bile mnogo manje od toga, u smisluagresivnosti i žara, ali je bio mnogo više kockar. Bio je mnogo više osoba koja je više voljela da iskoristi situacije koje su se pojavile, a to ste mogli vidjeti i kroz 1930-te.

Crvena armija ulazi u glavni grad provincije Wilno 19. septembra 1939, tokom sovjetske invazije na Poljsku. Zasluge: Fotograf agencije za štampu / Imperial War Museums / Commons

Hitler je mnogo manje razmišljao u širokim dugoročnim strateškim okvirima i radije je rješavao probleme kako su se pojavili. Godine 1939. imao je problem Poljske. S tim se izborio tako što se, makar i privremeno, udružio sa svojim najvećim neprijateljem.

To neprijateljstvo nije nestalo, ali je on bio spreman dvije godine da ga iskoristi i vidi šta se dogodilo.

Stara ideja o Lebensraum koju su imali nacisti, gdje je neki oblik ekspanzije nacističke Njemačke na istok bio neizbježan, u jednom trenutku će se dogoditi. Ali kada, gde i kako je tek trebalo da bude zapisano u Hitlerovom umu.

Kasnije 1940. rečeno mu je da su Sovjeti okupirali Besarabiju, severoistočnu provinciju Rumunije koja im je bila obećana pod Nacističko-sovjetski pakt.

Zanimljivo je, na primjer, da je Hitler kada je čuo za ovu okupaciju rekao: „Pa, ko je to odobrio? … Nisam to odobrio”. A onda mu je njegov ministar vanjskih poslova Joachim von Ribentrop pokazao dokument gdje je imaoodobrio ga kao dio nacističko-sovjetskog pakta.

Prilično je jasno da Hitler zapravo nije razmišljao dugoročno 1939. i da je nacističko-sovjetski pakt umjesto toga bio kratkoročno rješenje za trenutno problem.