Poznata kao An Gorta Mór (Velika glad) u Irskoj, Velika glad je poharala Irsku između 1845. i 1852. godine, nepovratno mijenjajući zemlju. Smatra se da je Irska izgubila oko jedne četvrtine svog stanovništva u ovih 7 godina, bilo zbog gladi, bolesti ili emigracije, a mnogi drugi su kasnije napustili Irsku, nalazeći malo što je ostalo kod kuće da bi ih tamo zadržalo.

Preko 150 godina kasnije , populacija Irske je još uvijek mnogo manja nego što je bila prije 1845. godine, a katastrofa je bacila duge sjene na irsko sjećanje: posebno na odnose s Britanijom. Evo 10 činjenica o gladi i njenom utjecaju na Irsku.

1. Glad je bila uzrokovana bolešću krompira

Do 19. stoljeća, krompir je bio izuzetno važan usjev u Irskoj i bio je osnovna hrana za mnoge siromašne. Konkretno, sorta pod nazivom Irish Lumper uzgajala se gotovo posvuda. Većina radničke klase imala je tako male površine pod zakupcima da je krompir bio jedina kultura koja je mogla da obezbedi dovoljno hranljivih materija i količine kada se uzgaja na tako malom prostoru.

Godine 1844. prvi put su se pojavili izveštaji o bolesti koja je uništavao usjeve krompira na istočnoj obali Amerike. Godinu dana kasnije, ista bolest se pojavila u Irskoj, sa razornim posljedicama. Prve godine je izgubljeno između 1/3 i 1/2 urodagljivica, koja je porasla na 3/4 1846.

Sada znamo da je gljivica patogen nazvan p hytophthora infestans, i utjecao je na usjeve širom čitava Evropa 1840-ih i 1850-ih godina.

2. Uprkos gladi, Irska je nastavila da izvozi hranu

Dok se siromašni nisu mogli prehraniti, Irska je nastavila da izvozi hranu. Međutim, pitanje koliko se tačno izvozi izazvalo je tenzije između istoričara.

Neki su rekli da je Irska izvozila dovoljno da prehrani sve svoje građane, dok drugi tvrde da je izvozila manje od 10% - količine gladi, a uvoz žitarica je uveliko nadmašio izvoz. Precizne činjenice ostaju nejasne.

U svakom slučaju, neki su služili za profit od gladi: uglavnom anglo-irska vlast (aristokrate) i katolička irska vlastela, koja je deložirala stanare koji nisu mogli plaćati stanarinu. Smatra se da je do 500.000 ljudi iseljeno tokom gladi, ostavljajući ih u suštini oskudijenima.

Crtani film iz 1881. koji prikazuje figuru koja predstavlja Irsku koja plače zbog gubitka svog naroda kroz smrt i emigraciju.

3. Laissez-faire ekonomija je pogoršala krizu

U 19. stoljeću Irska je još uvijek bila pod britanskom vlašću, pa su se zbog toga obratili britanskoj vladi za pomoć i olakšanje. Vigovska vlada je vjerovala u laissez-faire ekonomiju, tvrdeći da će tržište pružiti potrebnehrana.

Programi za hranu i rad koje je uvela prethodna torijevska vlada su zaustavljeni, izvoz hrane u Englesku je nastavljen, a zakoni o kukuruzu su zadržani. Nije iznenađujuće da se kriza u Irskoj pogoršala. Stotine hiljada ljudi ostalo je bez pristupa poslu, hrani i novcu

4. Kao i zakoni koji su kažnjavali siromašne

Ideja da država garantuje dobrobit svojih građana jedva da je postojala u 19. veku. Zakoni o siromašnima postojali su vekovima i to je uglavnom bio obim državne pomoći za one koji su u potrebi.

Klauzula – poznata kao Gregorijeva klauzula – u Zakonu o izmenama i dopunama zakona o siromašnima iz 1847. – značila je da ljudi imaju pravo samo na da dobiju pomoć od države ako nemaju ništa, što je uključivalo i novi zahtjev da oduzme svoju zemlju prije nego što dobiju pomoć. Oko 100.000 ljudi ponudilo je svoju zemlju svojim posjednicima, obično vlastelinima, kako bi mogli ući u radnu kuću.

5. To je izazvalo neopisive nevolje i bijedu

Posljedice neuspjeha uroda krompira brzo su se osjetile. Veliki broj siromašnih i radničkih klasa oslanjao se praktično isključivo na krompir da bi prehranio sebe i njihove porodice tokom zime. Bez krompira, glad je brzo nastupila.

Iako je bilo nekih napora da se obezbedi pomoć u vidu narodnih kuhinja, radnica i uvoza žitarica, oni su retko bili dovoljni i često bili potrebninekoliko milja putovanja koje je trebalo stići, isključili su one koji su već bili veoma slabi. Bolest je bila rasprostranjena: tifus, dizenterija i skorbut ubili su mnoge od onih koji su već oslabili od gladi.

6. Emigracija je masovno porasla

Veliki broj ljudi emigrirao je tokom 1840-ih i 1850-ih: 95% je otišlo u Ameriku i Kanadu, a 70% se nastanilo u sedam istočnih američkih država; New York, Connecticut, New Jersey, Pennsylvania, Ohio, Illinois i Massachusetts.

Prolaz je bio težak i još uvijek relativno opasan, ali za mnoge nije bilo alternative: nije im preostalo ništa u Irskoj. U nekim slučajevima, stanodavci su zapravo plaćali prolaze za svoje stanare na takozvanim „brodovima s lijesovima“. Bolest je bila rasprostranjena, a hrana oskudna: ovi brodovi su imali stopu mortaliteta od oko 30%.

Emigranti su napuštali Queenstown, Irska, u New York 1870-ih. Emigracija se nastavila dugi niz godina nakon gladi dok su ljudi tražili novi život u Americi.

Image Credit: Everett Collection / Shutterstock

7. Irska dijaspora ima svoje korijene u gladi

Irska dijaspora se sastoji od preko 80 miliona ljudi, koji su sami ili imaju irske potomke, ali sada žive izvan ostrva Irske. Talas masovne emigracije izazvan Velikom glađu nastavio se nekoliko godina nakon što je glad tehnički završena jer su ljudi shvatili da im je ostalo malou Irskoj.

Do 1870-ih preko 40% ljudi rođenih u Irskoj živjelo je izvan Irske, a danas preko 100 miliona ljudi širom svijeta može pratiti svoje porijeklo do Irske.

8. Novac se slijevao u pomoć iz cijelog svijeta

Donacije iz cijelog svijeta slijevale su se u Irsku kako bi se pomoglo u pružanju pomoći onima koji su najteže pogođeni glađu. Car Aleksandar II, kraljica Viktorija, predsednik Džejms Polk i papa Pije IX dali su lične donacije: sultan Abdulmecid iz Osmanskog carstva navodno je ponudio da pošalje 10.000 funti, ali je zamoljen da smanji svoju donaciju kako ne bi osramotio kraljicu Viktoriju, koja je samo 2.000 funti .

Vjerske organizacije iz cijelog svijeta – posebno katoličke zajednice – prikupile su desetine hiljada funti za pomoć. Sjedinjene Države su poslale humanitarne brodove natovarene hranom i odjećom, kao i financijski doprinos.

9. Smatra se da je stanovništvo Irske opalo za 25% tokom gladi

Glad je izazvala više od milion smrti, a smatra se da je još 2 miliona emigriralo između 1845. i 1855. Iako je nemoguće reći tačne brojke , istoričari procjenjuju da je stanovništvo Irske palo između 20-25% tokom gladi, pri čemu su najteže pogođeni gradovi izgubili i do 60% svog stanovništva.

Irska još uvijek nije dostigla nivo stanovništva prije gladi. U aprilu 2021. Republika Irska je imala preko 5 miliona stanovnikapo prvi put od 1840-ih.

10. Tony Blair se službeno izvinio za ulogu Britanije u pogoršanju gladi

Način na koji se britanska vlada nosila s glađu bacio je duge sjene na englesko-irske odnose tokom 19. i 20. stoljeća. Mnogi Irci su se osjećali napušteni i izdani od strane svojih gospodara u Londonu, i razumljivo, ogorčeni zbog odbijanja pomoći u Irskoj u trenutku potrebe.

Na 150. godišnjicu Black '47, najgore godine gladi od krompira, Britanski premijer Tony Blair uputio je službeno izvinjenje za ulogu Britanije u pretvaranju neuspjeha u 'masovnu ljudsku tragediju'. U Britaniji je dobio neke kritike zbog svojih riječi, ali mnogi u Irskoj, uključujući Taoiseach (ekvivalent premijera) su ih pozdravili  kao utirući put naprijed u anglo-irskim diplomatskim odnosima.