Dana 6. avgusta 1945., američki bombarder B-29 po imenu Enola Gay bacio je prvu atomsku bombu na svijetu na grad Hirošimu u Japanu, ubivši, procjenjuje se, 80.000 ljudi. Desetine hiljada drugih bi kasnije umrlo od izlaganja radijaciji. Samo 3 dana kasnije, 9. avgusta 1945., još jedna atomska bomba bačena je na Nagasaki u Japanu, ubivši još 40.000 ljudi i mnogo više tokom vremena. Vjeruje se da su napadi odigrali odlučujuću ulogu u uvjeravanju Japana da se preda i okončanju Drugog svjetskog rata.

Nepoznato ostatku Amerike – i zapravo većini ljudi koji tamo žive – mali grad Oak Ridge u istočnom Tennesseeju odigrao je ključnu ulogu u tome. Ipak, kada su Japanci napali Pearl Harbor 7. decembra 1941., grad Oak Ridge nije ni postojao.

Kako se ovaj 'tajni grad' našao u epicentru američkih planova za razvoj prvo nuklearno oružje na svijetu?

Projekat Manhattan

U kolovozu 1939. Albert Einstein je pisao predsjedniku Rooseveltu upozoravajući ga da nacisti i njemački naučnici kupuju rudu uranijuma i da možda pokušavaju izgraditi nova i moćna bomba koja koristi nuklearnu tehnologiju.

Kao odgovor, 28. decembra 1942., predsjednik Roosevelt je odobrio formiranje 'TheProjekt Manhattan“ – kodno ime za povjerljive američke napore da istraže, razviju i izgrade vlastitu atomsku bombu, s ciljem da potuku naciste i koriste to u nastojanju da okončaju rat. Projekat su podržale Ujedinjeno Kraljevstvo i Kanada, a Roosevelt je imenovao generala Leslieja Grovesa za glavnog.

Postrojenja su bila potrebna na udaljenim lokacijama za ovo istraživanje i za izvođenje povezanih atomskih testova.

Zašto je Oak Ridge odabran?

Oakridge u Tennesseeju bio je jedan od tri 'tajna grada' koje je Groves odabrao 19. septembra 1942. da bude dio projekta Manhattan, zajedno sa Los Alamosom u Novom Meksiku i Hanford/Richland u državi Washington.

Tako je manje od godinu dana nakon što je Amerika ušla u rat, američka vlada počela da preuzima ogromne površine ruralnog poljoprivrednog zemljišta kako bi ih izgradila. Za razliku od drugih mogućih lokacija, Groves je otkrio da lokacija ima praktički idealne uvjete za vojne planove. Njegova udaljena lokacija daleko od obale činila je malo vjerovatno da će to mjesto biti bombardovano od strane Nijemaca ili Japana. Oskudna populacija je takođe olakšala obezbeđivanje jeftine zemlje – raseljeno je samo oko 1.000 porodica, a zvanični razlog je bio izgradnja poligona za rušenje.

Projekt Manhattan trebao je ljude za rad u novim pogonima, tako da bi obližnji Knoxville sa 111.000 stanovnika mogao osigurati radnu snagu. Lokacije su također bile blizudovoljno za uspostavljanje transportnih čvorišta i naseljenih centara (oko 25-35 milja daleko), ali dovoljno daleko da ostane relativno ispod radara. Postrojenja za elektromagnetnu, plinsku difuziju i termičku difuziju u projektu zahtijevala su značajne količine električne energije – pronađene u blizini hidroelektrana Tennessee Valley Authority na brani Norris. Područje je također imalo kvalitetnu vodu i obilje zemlje.

Američke trupe u ljekarni Oak Ridge

Image Credit: Vlada Sjedinjenih Država radi; Flickr.com; //flic.kr/p/VF5uiC

Zaštićene od pogleda javnosti, kuće i drugi objekti građeni su od nule rekordnom brzinom. (Do 1953. godine Oak Ridge se razvio u lokaciju od 59.000 hektara). Nakon što su izgrađene, kružile su lažne glasine aludirajući na proizvodnju municije. Očigledno je da su ljudi sumnjali da se nešto značajno dešava, ali u to vrijeme niko nikada nije vidio niti čuo za nuklearno oružje. Uzimajući u obzir da je Amerika bila u ratu, većina ljudi nije dovodila u pitanje stvari koje su pomogle ratnim naporima.

Zajednica Oak Ridge

Dizajnirana za smještaj ogromnih objekata potrebnih za rafiniranje radioaktivnog materijala za proizvodnju goriva za atomske bombe i konstruisanje oružja, Oak Ridge je takođe bio potreban za smeštaj radnika i njihovih porodica. Umjesto da budu nagurani u spavaonice, vođe projekta Manhattan snažno su osjećali da se radnici trebaju osjećati kao kod kuće i kao dio'normalne' zajednice. Tako su individualne porodične kuće izgrađene u prigradskim kvartovima koji su danas tipičnog izgleda, sa vijugavim putevima, parkovima i drugim zelenim površinama.

Oak Ridge je također omogućio vladi da testira novonastale ideje, a kasnije je uticao na poslijeratnu urbanu izgradnju i dizajn. Zaista Skidmore, Owings & Merrill – arhitektonska firma koja je dizajnirala cjelokupno planiranje grada, njegove montažne kuće, pa čak i njegov školski program – sada je jedna od najutjecajnijih u svijetu.

U početku je Oak Ridge zamišljen kao grad za 13.000 ljudi, ali je narastao na 75.000 do kraja rata, što ga čini petim po veličini gradom u Tennesseeju. Iako su ovi 'tajni gradovi' i planirane zajednice pokušavale da ponude svojim stanovnicima sretan način života, ostali su poznati društveni problemi, koji odražavaju rasnu segregaciju tog vremena koju su svi zainteresovani smatrali datom.

Arhitekte su prvobitno planirale za 'crnačko selo' na istočnom kraju koje sadrži slične stanove kao i belci, ali kako je Oak Ridge rastao, stanovnici Afroamerikanaca su umjesto toga dobili 'kolibe'. Ove osnovne konstrukcije napravljene od šperploče nisu se dobro snašle u elementima i nedostajale su unutrašnje vodovodne instalacije, što znači da su stanari koristili kolektivna kupatila. (Uprkos segregaciji tokom procvata Oak Ridgea, grad je kasnije odigrao istaknutu ulogu u desegregaciji Jugapokret.)

Poslovna aktivnost u Oak Ridgeu

Image Credit: rad vlade Sjedinjenih Država; Flickr.com; //flic.kr/p/V2L1w6

Tajnost

Dok je na hiljade ljudi radilo tamo, Oak Ridge službeno nije postojao tokom rata i nije se mogao naći na bilo kojoj mapi. Lokacija se nazivala „Site X” ili „Clinton Engineering Works”. Tokom cijelog rata bio je zaštićen čuvanim kapijama, a radnici u tvornicama zakleli su se na tajnost.

Uprkos znakovima oko Oak Ridgea koji upozoravaju stanovnike da ne dijele informacije, smatra se da samo nekoliko stotina ljudi u Americi znao za atomsku bombu pre nego što je bačena. Ogromna većina od desetina hiljada stanovnika koji su živjeli i radili u Oak Ridgeu nije znala da rade na novoj vrsti bombe, samo su znali informacije relevantne za njihove specifične dužnosti i da rade na ratnim naporima.

16. jula 1945. dogodila se prva detonacija nuklearnog oružja u pustinji Novog Meksika, oko 100 milja od Los Alamosa.

Nakon što je bomba pala

Manje od mjesec dana nakon početnog testiranja, prva atomska bomba na svijetu bačena je na Hirošimu, 6. avgusta 1945. Novinski izvještaji otkrili su ljudima u Oak Ridgeu na čemu su sve vrijeme radili. Predsjednik Truman je objavio svrhu tri tajna grada - Oak Ridgeova tajna je objavljena. Zaposleni su shvatili da su gradilinajmoćnije oružje koje je svijet vidio.

Mnogi stanovnici u početku su bili oduševljeni i ponosni što su radili na ovom novom oružju za koje se mislilo da će pomoći okončanju rata. Lokalni listovi kao što je Oak Ridge Journal pozdravili su 'Oak Ridge napada Japance' i da će to spasiti mnoge živote, što će dovesti do veselih uličnih proslava. Međutim, drugi stanovnici su bili užasnuti da je njihov rad bio dio nečeg tako destruktivnog.

Samo tri dana kasnije, 9. avgusta, na Nagasaki je bačena još jedna atomska bomba.

Poslije rata

Sva tri 'tajna grada' su nastavili rad na nuklearnom oružju tokom Hladnog rata, kao i širim naučnim istraživanjima. Danas Oak Ridge još uvijek obrađuje obogaćeni uranijum u kompleksu nacionalne sigurnosti Y-12, ali je također uključen u istraživanje obnovljive energije.

Mnoge od originalnih zgrada su ostale, koje sadrže znakove atomskih simbola i oblaka pečuraka na zidovi u humoru u stilu vješala o nekadašnjoj ulozi grada. Ipak, iako je Oak Ridge zadržao svoj nadimak „Tajni grad“, grad je pokušao da sačuva naslijeđe o miru koji je uslijedio, a ne o samoj bombi.