Ovaj članak je uređeni transkript Sporazuma Sykes-Picot s Jamesom Barrom, dostupan na History Hit TV-u.

Tokom Prvog svjetskog rata, britanska vlada je osnovala komisiju za odgovor na pitanje o tome šta će se dogoditi sa teritorijom Osmanskog carstva kada ono bude poraženo. Najmlađi član tog komiteta bio je konzervativni poslanik po imenu Mark Sykes.

Sykes je smatran stručnjakom za Bliski istok nakon što je objavio djelomično putopisni dnevnik/djelimično povijest o ranom raspadu Osmanskog carstva 1915. U stvari nije znao toliko, ali je znao mnogo više o tom dijelu svijeta od ljudi s kojima je imao posla.

Sykes kreće na istok

U 1915. godine, komitet je došao na ideju o podjeli Otomanskog carstva duž postojećih provincijskih linija i stvaranju svojevrsnog balkanskog sistema mini-država u kojem bi Britanija potom mogla povući konce. Zato su poslali Sykesa u Kairo i Deli da obznani britanske zvaničnike o njihovoj ideji.

Ali Sykes je imao mnogo jasniju ideju. Predložio je da se carstvo podijeli na dva dijela, "niz liniju koja je išla od E u Acre do posljednjeg K u Kirkuku" - s tim da je ova linija u praksi bila odbrambeni kordon pod britanskom kontrolom preko Bliskog istoka koji bi štitio kopnene puteve u Indiju. I, iznenađujuće, svi su se zvaničnici u Egiptu i Indiji složili s njegovom idejom, a ne idejomvećinu komiteta.

Sykes je predložio da se Osmansko Carstvo podijeli na dva dijela, duž linije koja se proteže od Acre na istočnom Mediteranu do Kirkuka u Iraku.

Kada je Sykes bio na svom Vrativši se iz Kaira, naišao je na francuske diplomate i, možda nerazumno, opisao im svoj plan.

Ove diplomate, koje su imale vlastite ambicije na Bliskom istoku, bile su prilično uznemirene onim što im je Sykes rekao i odmah poslao izvještaj Parizu o tome šta Britanci planiraju.

To je izazvalo uzbunu u Quai d'Orsay-u, francuskom ministarstvu vanjskih poslova, uključujući i tamošnjeg čovjeka po imenu François Georges-Picot. Picot je bio među grupom imperijalista unutar francuske vlade koji su smatrali da je vlada u cjelini prilično opuštena u guranju francuske imperijalne agende – posebno kada je bila protiv Britanaca.

Ko je bio François Georges-Picot?

Picot je bio sin veoma poznatog francuskog advokata i poticao je iz porodice veoma posvećenih imperijalista. Pridružio se francuskom uredu vanjskih poslova 1898. godine, u godini takozvanog Fashoda incidenta u kojem su Britanija i Francuska zamalo zaratile oko vlasništva nad Gornjim Nilom. Incident je završio katastrofom za Francusku jer su Britanci zaprijetili ratom, a Francuzi su odustali.

Picot je iz toga izvukao neku vrstu lekcije: kada imate posla s Britancima, morate biti prilično strogi premanjih.

Čuvši za britanske planove za teritoriju Otomanskog carstva na Bliskom istoku, dogovorio se da bude poslat u London kako bi započeo pregovore s Britancima. Francuski ambasador u Londonu bio je pristalica imperijalističke frakcije unutar francuske vlade, pa je bio voljni saučesnik u tome.

Incident u Fašodi bio je katastrofa za Francuze.

Ambasador je pritisnuo britansku vladu i rekao: “Vidi, znamo šta radiš, znamo tvoje ambicije sada kada smo čuli za njih od Sykesa, moramo se dogovoriti oko ovoga.”

Britanska krivica

Picot je stigao u London u jesen 1915. i njegova genijalnost je bila da igra na neurozi koja je u tom trenutku opsjedala britansku vladu – u suštini, prve godine rata, Francuska je vodila većinu borbi i uzela većinu žrtava. Britansko je gledište bilo da treba da se zadrži i obuči svoju novu i ogromnu dobrovoljačku vojsku pre nego što to počne.

Ali Francuzi su, naravno, imali Nemce na svojoj teritoriji od početka rata, i suočili su se sa ovaj stalni unutrašnji pritisak da ih se što pre otarasimo. Dakle, Francuzi su pokrenuli sve ove ofanzive koje su bile izuzetno skupe i izgubile stotine hiljada ljudi.

Britanci su se osjećali veoma krivim zbog toga i brinuli su se hoće li Francuska izdržati rat.Picot je stigao u London i podsjetio Britance na ovaj disparitet, rekavši da Britanci zapravo ne povlače svoju težinu i da Francuzi vode sve borbe:

„Ovo je jako dobro za vas što želite ovu vrstu Bliskoistočno carstvo. Možda smo se u jednom trenutku složili, ali u sadašnjim okolnostima nema šanse da prođete kroz ovo francusko javno mnijenje.”

I Britanija je počela popuštati.

Sporazum je postignut

Do novembra, Picot je imao nekoliko sastanaka s Britancima, ali su oba pokazala da su dvije strane još uvijek u ćorsokaku po tom pitanju. Britanski ratni kabinet je tada pozvao Sykesa da pokuša pronaći način da se stvari pomaknu. I to je tačka u kojoj je Sykes došao na svoju ideju da sklopi dogovor sa Francuzima duž linije Acre-Kirkuk.

François Georges-Picot je bio iz porodice predanih imperijalista.

U to vrijeme, britanska vlada je bila daleko više zabrinuta zbog domaće debate o regrutaciji – ponestajalo joj je dobrovoljaca i pitala se treba li poduzeti ekstremni korak uvođenja regrutacije. Spasiti pitanje Bliskog istoka na Sykesa, koji je izgleda razumio problem, za njih je bilo blagosloveno olakšanje, i to su i učinili.

Tako je Sykes odmah sreo Picota i, preko Božića, počeli su sklopiti dogovor. I do otprilike 3. januara 1916. godine, oni su došli do akompromisa.

Britanija je oduvijek mislila da Sirija ionako ne vrijedi mnogo i da tu nije bilo mnogo, pa su bili spremni odustati od toga bez poteškoća. Mosul, koji je i Picot želio, bio je grad koji je Sykes posjetio i mrzeo, tako da ni Britancima to nije predstavljalo veliki problem.

Tako su dvije zemlje uspjele da se dogovore široko zasnovano na liniji koju je Sykes smislio.

Ali postojala je zaista važna tačka oko koje se nisu složili: budućnost Palestine.

Problem Palestine

Za Sykesa, Palestina je bila apsolutno ključna za njegovu šemu imperijalne odbrane koja se proteže od Sueca do persijske granice. Ali Francuzi su sebe smatrali zaštitnicima kršćana u Svetoj zemlji još od 16. stoljeća.

Bili su prokleti ako su Britanci imali to umjesto njih.

Tako je Picot bio vrlo, vrlo uporan na činjenici da Britanci to neće dobiti; Francuzi su to želeli. I tako su dvojica ljudi došli do kompromisa: Palestina će imati međunarodnu upravu. Iako nijedan od njih nije bio baš zadovoljan tim ishodom.