1. decembra 1955. 42-godišnja Afroamerikanka po imenu Rosa Parks uhapšena je jer je odbila ustupiti svoje mjesto bijelom putniku u javnom autobusu Montgomery, Alabama.

Dok drugi su se opirali segregaciji Montgomeryjevih autobusa na slične načine i zbog toga su bili uhapšeni, Parkov pojedinačni čin građanske neposlušnosti protiv državnih rasističkih zakona privukao je posebnu pažnju istaknutih aktivista za građanska prava, uključujući velečasnog Martina Luthera Kinga Jr., i izazvao organizirao bojkot mreže javnih autobusa u Montgomeryju.

'Umorio sam se od popuštanja'

Godine 1955., Afroamerikanci koji su se vozili autobusom u Montgomeryju u Alabami, morali su po gradskom zakonu da sjede u zadnju polovinu autobusa i da ustupe svoja mjesta bijelcima ako je prednja polovina puna. Vrativši se kući s posla kao krojačica 1. decembra 1955., Rosa Parks je bila jedna od tri Afroamerikanke za koje je zatraženo da napuste svoja mjesta u prometnom autobusu kako bi omogućili bijelim putnicima da sjednu.

Dok su druga dva putnika postupila, Rosa Parks je odbila. Uhapšena je i novčano kažnjena zbog svojih postupaka.

Otisci prstiju Rose Parks uzeti prilikom njenog hapšenja.

Ljudi uvijek kažu da nisam dala mjesto jer sam bila umorna , ali to nije istina. Nisam bio fizički umoran, niti sam bio umorniji nego inače na kraju radnog dana. Nisam bio star, iako neki ljudi o meni misle da sam staronda. Imala sam četrdeset dvije. Ne, jedini koji sam bio umoran, bio sam umoran od popuštanja.

—Rosa Parks

Majka pokreta za građanska prava

Slični protesti Parksovim uključuju proteste Claudette Colvin, 15-godišnja srednjoškolka u Montgomeryju, koja je uhapšena manje od godinu dana ranije, i slavna revolucionarna atletičarka Jackie Robinson, koja je dok je služila u američkoj vojsci u Teksasu bila izvedena pred vojni sud, ali oslobođen optužbi, jer je odbio da se preseli u zadnji dio vojnog autobusa kada mu je to rekao kolega oficir.

Nekoliko aktivističkih grupa u Alabami, a posebno Montgomeryju, već je podnijelo peticiju gradonačelniku, ali prethodne političke akcije i hapšenja nije dovoljno mobilizirao zajednicu da se uključi u dovoljno veliki bojkot gradskog autobusnog sistema da bi proizveo značajne rezultate.

Ali bilo je nešto posebno u vezi Rosa Parks što je potaknulo Montgomeryjevo crno stanovništvo. Smatrana je 'bez prijekora', pokazala je dostojanstvo u svom protestu i bila je poznata kao dobar član svoje zajednice i dobra kršćanka.

Već je dugogodišnja članica NAACP-a i aktivistica i sekretarica za Montgomery grane, njen čin ju je katapultirao u centar pažnje i politički uključen u život.

Bilo je i nešto posebno u vezi Martina Luthera Kinga, kojeg je lokalni predsjednik NAACP-a ED Nixon odabrao — podložno glasanju — za vođu bojkot autobusa. Kao prvo, Kingbila nova u Montgomeryju i još se nije suočila sa zastrašivanjem niti tamo stekla neprijatelje.

Rosa Parks s Martinom Lutherom Kingom Jr. u pozadini. Slika u javnom domenu.

Bojkot autobusa u Montgomeryju

Ubrzo nakon njenog hapšenja, afroameričke grupe za građanska prava počele su pozivati ​​na bojkot autobuskog sistema 5. decembra, na dan kada se Rosa Parks trebala pojaviti na sudu. Bojkot je brzo dobio podršku i učestvovalo je oko 40.000 građana Afroamerikanaca.

Isti dan, crni lideri okupili su se da formiraju Udruženje za poboljšanje Montgomeryja kako bi nadgledali nastavak bojkota. Za predsjednika MUP-a izabran je 26-godišnji pastor baptističke crkve u Montgomery's Dexter Avenue. Njegovo ime je bilo Martin Luther King mlađi.

Martin Luther King se obratio masi od nekoliko hiljada prisutnih:

I znate, prijatelji moji, dođe vrijeme kada se ljudi umore od gaženja gvozdenim nogama ugnjetavanja. Dođe vrijeme, prijatelji moji, kada se ljudi umore od guranja u ponor poniženja, gdje doživljavaju turobnost mučnog očaja. Dođe vrijeme kada se ljudi umore od toga da budu izgurani iz blistave sunčeve svjetlosti života u julu i ostavljeni da stoje usred prodorne hladnoće alpskog novembra. Dođe vrijeme.

—Martin Luther King Jr.

Grad neće odustati i bojkot se nastavio do 1956.s vlastima koje su kažnjavale crne taksiste i afroameričku zajednicu koja je odgovorila dobro organiziranim sistemom zajedničkog prijevoza, koji je naknadno zaustavljen zakonskom zabranom.

22. marta '56. King je osuđen za organiziranje 'ilegalne bojkot' i novčanom kaznom od 500 dolara, što je presuda koja je, nakon što su njegovi advokati najavili namjeru žalbe, preinačena u zatvorsku kaznu od 368 dana. Žalba je odbijena, a King je kasnije platio kaznu.

Kraj segregacije autobusa

Savezni okružni sud je 5. juna 1956. presudio da je odvajanje autobusa neustavno, a ta odluka je potvrđena novembra sledeće godine od strane Vrhovnog suda SAD. Segregacija autobusa je okončana 20. decembra 1956. i sljedećeg jutra, zajedno s kolegama aktivistima, Martin Luther King se ukrcao u integrirani autobus u gradu Montgomery.

Veliki događaj u historiji američkih građanskih prava, Bojkot autobusa Montgomeryja predstavlja svjedočanstvo moći organizirane građanske neposlušnosti suočenoj s državnom opozicijom i ilegalnom represijom.