Ovaj članak je uređeni transkript SAS Veteran Drugog svjetskog rata s Mikeom Sadlerom, dostupan na History Hit TV-u.

Sreo sam se s osnivačem SAS-a Davidom Stirlingom u Kairu. Namjeravao je ući u južni Tunis i izvršiti operaciju, vjerovatno na putu da se pridruži Prvoj armiji i drugom SAS-u, koje su se tamo iskrcale.

Udružili smo se sa Amerikancima i Francuzima – General Philippe Leclerc de Hauteclocque i njegova divizija – koji su izlazili sa jezera Čad.

Brat Davida Stirlinga bio je u ambasadi u Kairu i imao je stan koji je David obično koristio kao svoje nezvanično sjedište. Zamolio me je da odem tamo da pomognem u planiranju ove operacije.

Na pola sastanka rekao je: “Mike, trebaš mi kao oficir”.

Osnivač SAS-a David Stirling.

Tako smo planirali ovu operaciju, koja je uključivala dugo putovanje kroz pustinju duž unutrašnjosti Libije do juga Tunisa. Zatim smo morali proći kroz uski jaz između mora i velikog slanog jezera, Gabes Gap, koji je bio širok samo nekoliko milja i predstavljao je neku vrstu prihvatne tačke za moguću liniju fronta.

Mi bismo zatim se pridružite Davidovom bratu i pružite im korist od našeg iskustva.

Putovanje kroz neprijateljsku teritoriju

Bilo je to dugo putovanje. Da bismo stigli tamo morali smo uzeti nekoliko dodatnih džipova natovarenih kantama s benzinom i onda ih ostaviti u pustinjiuklonili sve korisne delove.

Trebalo je da se nađemo sa francuskom jedinicom SAS južno od Gabesovog jaza.

Vozili smo se kroz Gabesov jaz noću, što je bila noćna mora. Iznenada smo zatekli avione kako se pojavljuju oko nas – vozili smo se preko aerodroma za koji nismo ni znali da postoji.

Onda, rano sljedećeg jutra, u prvi svijet, prošli smo kroz njemačku jedinicu koja je skupljala pamet pored puta. Htjeli smo stići do našeg odredišta pa smo samo prošvrknuli.

Znali smo da postoji obalni put, i znali smo da postoji ruta duž južne strane jezera. Nastavili smo se voziti prema nekim lijepim brdima u daljini dok je sunce izlazilo, i vozili smo se preko svih vrsta šikarskih pustinjskih polja, misleći da ćemo u tim brdima naći nekakvo zaklon.

Tenkovi Sherman napredovati kroz Gabes Gap, gdje je operacija počela da postaje dlakava.

Konačno smo pronašli divan wadi. Bio sam u prvom vozilu koji je navigirao i odvezao se uz wadi što je dalje moguće i tu smo stali. A onda su ostali stali skroz niz wadi.

Bili smo apsolutno mrtvi zbog dugog putovanja i teške, neprospavane noći, pa smo zaspali.

Usko bijeg

Johnny Cooper i ja bili smo u vrećama za spavanje i, prvo što sam znao, neko me je šutnuo. Podigao sam pogled i tamo je bio momak iz Afričkog korpusa koji me bockao svojim šmajserom.

Nismo moglidohvatili bilo šta, a nismo imali oružje sa sobom pa smo, u trenutnoj odluci, odlučili da moramo da napravimo pauzu za to – tako smo i uradili. Bilo je to ili završiti u logoru za ratne zarobljenike.

Johnny i ja i Francuz koji smo dobili sa zabave na jezeru Čad bježali smo uzbrdo. Stigli smo do grebena više mrtvi nego živi i uspjeli smo se sakriti u malom uskom vodi. Srećom, došao je pastir koza i zaklonio nas svojim kozama.

Mislim da su nas sigurno tražili jer su znali da smo pobjegli. Zapravo, začudo, maloprije sam dobio izvještaj od nekoga iz njemačke jedinice koji je tvrdio da je umiješan u hvatanje Davida. A u njemu je bio i mali opis momka koji je to napisao kako je šutnuo čovjeka u vreći za spavanje i pištoljem ga bocnuo u rebra. Mislim da sam to bio ja.

Imali smo samo ono sa čime smo iskočili iz vreća za spavanje, a to je bilo ništa. Ali imali smo naše čizme. Srećom, nismo ih skinuli.

Bila je zima, tako da smo imali neke rudimente vojne odjeće, gornji dio borbene haljine i vjerovatno šorc.

Morali smo čekati do zalaska sunca, dok se nije smračilo, a onda krenuo dalje.

Znao sam da ako stignemo oko 100 milja na zapad do Tozeura, možda će, uz sreću, biti u francuskim rukama. Imali smo dugu šetnju, ali smo na kraju uspjeli izaći.

Na putu smo sreli loše Arape i dobre Arape. Bili smo kamenovaniloši, ali dobri su nam dali staru kozju kožu punu vode. Morali smo zavezati rupe na stranama.

Imali smo tu kozju kožu koja je curila i imali smo nekoliko datuma koje su nam dali.

“Neka ovi ljudi pokriju”

Hodali smo više od 100 milja i, naravno, cipele su nam se raspale u komadiće.

Stigli smo, teturajući zadnjih nekoliko koraka prema palmama, a neke trupe afričkih domorodaca su izašle i uhvatile nas. I eto nas, u Tozeuru.

Francuzi su bili tamo i imali su kante pune alžirskog vina, tako da smo imali prilično dobar doček!

Ali nisu nas mogli zadržati jer smo mi bili u američkoj zoni i ne bi prihvatili odgovornost za nas. Tako da smo kasnije iste noći odvezeni i predani Amerikancima.

To je također bila smiješna prilika. U lokalnom štabu bio je američki ratni reporter, koji je govorio francuski. Dakle, kada su Francuzi objasnili našu situaciju, on je otišao gore da dovede lokalnog komandanta odozgo i on je sišao.

Još smo držali moju torbu od kozje kože i bili smo stvarno otrcani nevjerovatno. Kada je komandir ušao rekao je: “Neka ovi ljudi pokriju.”

Ali je odlučio da ne možemo ostati. To je bila tako teška odgovornost. Stoga nas je ukrcao u kola hitne pomoći i iste noći poslao u američki štab u sjevernom Tunisu.

David Stirling, osnivač SAS-a, sa SAS-ovom džip patrolom uSjeverna Afrika.

Pratio nas je ovaj dopisnik, koji je napisao mali opis našeg dolaska u svojoj knjizi. Bio je jedan džip pun dopisnika, uključujući i ovog momka, i još jedan džip pun naoružanih Amerikanaca, u slučaju da pokušamo da pobegnemo.

Zato što je područje bilo oko 100 milja udaljeno od Britanaca ili od Osme armije, koja je bila druga strana Gabesovog jaza, on je mislio da smo sigurno njemački špijuni ili tako nešto.

Potom sam poslan u štab generala Bernarda Freyberga i novozelandske divizije, koja je vodila marš na Gabes . Poslali su me da ga vidim jer sam, pošto sam tukao zemlju, dobro znao. Tako da sam imao par dana sa njim. I to je za mene bio kraj Sjeverne Afrike.

Čuli smo da su Nijemci zatvorili zabavu u wadiju. David je zarobljen, ali je uspio pobjeći. Mislim da je pobegao u prvim danima. Uvijek su nam govorili da je najbolja šansa za bijeg što je prije moguće nakon što ste uhvaćeni.

Nažalost, nakon što je pobjegao, on je ponovo uhvaćen. Mislim da je potom proveo neko vrijeme u zarobljeničkom logoru u Italiji prije nego što je na kraju završio u Colditzu.