Dana 19. juna 1964. godine, znameniti Zakon o građanskim pravima konačno je usvojen u Senatu Sjedinjenih Država nakon 83-dnevnog filibustera. Ikoničan trenutak društvene istorije 20. stoljeća, ne samo u SAD-u već i širom svijeta, zakon je zabranio svaku diskriminaciju na osnovu rase, spola ili nacionalnog porijekla, kao i svaki oblik rasne segregacije.

Iako je taj čin bio kulminacija američkog pokreta za građanska prava u cjelini, istoričari se slažu da je na kraju pokrenuta takozvanom "Birminghamskom kampanjom" koja se dogodila godinu prije.

Kampanja u Birminghamu

Birmingham, u državi Alabama, bio je glavni grad politike rasne segregacije u školama, zapošljavanju i javnom smještaju. Ležao je na američkom jugu, gde je u prošlim vekovima većina crne populacije u zemlji radila kao robovi i gde su njihovi beli sunarodnici krenuli u rat zbog pitanja ropstva 1861.

Iako su crnci bili teoretski emancipovani nakon pobjede sjevera u građanskom ratu, njihova se sudbina nije mnogo poboljšala u vijeku koji je uslijedio. Južne države su donijele zakone „Jim Crow“ koji su provodili rasnu segregaciju kroz formalnu i neformalnu politiku.

Do ranih 1960-ih, nemiri, nezadovoljstvo i nasilne policijske odmazde doveli su dorelativno manji pokret koji traži jednaka prava u Birminghamu, koji je osnovao lokalni crnački velečasni Fred Shuttlesworth.

Početkom 1963. godine, Shuttlesworth je pozvao zvijezdu pokreta za građanska prava, Martina Luthera Kinga Jr., da donese svoju Southern Christian Leadership Conference (SCLC) gradu, rekavši "ako pobijedite u Birminghamu, kako ide Birmingham, ide i nacija".

Kada su članovi SCLC-a bili u gradu, Shuttlesworth je pokrenuo kampanju u Birminghamu u aprilu 1963., počevši od bojkota industrija koje su odbijale da zapošljavaju crne radnike.

Nenasilni protesti

Kada su se lokalni lideri opirali i osudili bojkot, King i Shuttlesworth su promijenili svoju taktiku i organizirali mirne marševe i zasjedanja, znajući da će neizbježna masovna hapšenja nenasilnih demonstranata dobiti međunarodno priznanje za svoju stvar.

U početku je išlo sporo. No, prekretnica je nastupila kada je kampanja odlučila tražiti podršku od velike studentske populacije Birminghama, koja je patila od segregacije u gradu više od većine.

Ova politika je bila ogroman uspjeh, a slike tinejdžera koje su brutalno ispratile policija ili postavljanje pasa napadača izazvalo je široku međunarodnu osudu. Sa priznanjem je stigla podrška, a mirne demonstracije su ubrzo izbile širom juga jer su zakoni o segregaciji u Birminghamu počeli slabiti podpritisak.

Kennedyjevo ubistvo

Lideri građanskih prava se sastaju s predsjednikom Johnom F. Kennedyjem u Ovalnoj kancelariji Bijele kuće nakon Marša na Washington, D.C.

Predsjednik John F. Kennedy je bio usred pokušaja da probije zakon o građanskim pravima u Kongresu kada je ubijen u Dallasu u Teksasu 22. novembra 1963.

Kennedyja je zamijenio njegov zamjenik Lyndon B. Johnson, koji je članovima Kongresa rekao u svom prvom govoru njima kao predsjedniku da “nijedna memorijalna govor ili hvalospjev ne mogu rječitije odati počast sjećanju na predsjednika Kennedyja od najranijeg mogućeg usvajanja zakona o građanskim pravima za koji se toliko dugo borio”.

Uprkos naporima brojnih neistomišljenika, Predstavnički dom je usvojio prijedlog zakona u februaru 1964. i ubrzo nakon toga proslijeđen Senatu. Međutim, tu je ponestalo zamaha; grupa od 18 senatora, uglavnom južnjačkih demokrata, opstruirala je glasanje produžavajući vrijeme rasprave u potezu poznatom kao "filibustering" ili "izgovaranje zakona na smrt".

Ovu debatu 26. marta gledali su Luther King i Malcolm X: jedini put kada su se ova dva titana pokreta za građanska prava ikada srela.

Martin Luther King i Malcolm X zajedno čekaju konferenciju za štampu na Capitol Hillu 1964.

Image Zasluge: Kongresna biblioteka / Public Domain

Čekanje je gotovo

Nakon mjeseci razgovora i čekanja ispodbudnim okom ostatka svijeta (uključujući Sovjetski Savez, koji je uvelike uživao u lakim propagandnim pobjedama koje su mu pružali američki rasni problemi), predložena je nova, nešto slabija verzija zakona. I ovaj zakon je dobio dovoljno glasova republikanaca da okonča filibuster.

Zakon o građanskim pravima na kraju je usvojen sa 73 glasa prema 27. Martin Luther King Jr. i Johnson su pobijedili, a sada će se provoditi rasna integracija po zakonu.

Pored očiglednih društvenih promjena koje je zakon donio, a koje se osjećaju do danas, imao je i dubok politički efekat. Jug je po prvi put u historiji postao uporište Republikanske stranke i tako je ostao od tada, dok je Johnson pobijedio te godine na predsjedničkim izborima ubedljivo – uprkos upozorenju da bi ga podrška Zakonu o građanskim pravima mogla koštati glasa.

Akt nije uspio preko noći donijeti ravnopravnost manjina u Americi, a strukturalni, institucionalizirani rasizam ostaje sveprisutan problem. Rasizam je i dalje sporna tema u savremenoj politici. Uprkos tome, Zakon o građanskim pravima iz 1964. još uvijek je bio prekretnica ne samo za SAD, već i za svijet.