Pokret za građanska prava obilježen je s nekoliko historijskih protesta (Marš na Washington, bojkot autobusa Montgomery, itd.), ali nijedan nije bio toliko važan kao 'Projekat C' protesti u Birminghamu u Alabami u maju 1963.

Oni su doveli do neviđenog pritiska da se djeluje na građanska prava na saveznu vladu, i tako pokrenuli zakonodavni proces.

To je također dokazalo prekretnicu u javnom mnijenju, potaknuvši do tada šutljivu većinu na akciju. To je međunarodnoj publici izložilo brutalnost južnjačke segregacije.

Predugo je pasivni bijeli umjereni stajao na putu unapređenja građanskih prava. Iako Birmingham ni u kom slučaju nije bio potpuni lijek, on je osnažio i privukao podršku zaostajanju.

Na kraju je stvorio spoj snaga koje su primorale Kennedyjevu administraciju da uvede zakon o građanskim pravima.

Zašto Birmingham?

Do 1963. pokret za građanska prava je zastao. Albanyjev pokret je propao, a Kennedyjeva administracija je bila nepokolebljiva po pitanju mogućnosti uvođenja zakona.

Međutim, koordinirani protest u Birminghamu u Alabami imao je potencijal da zapali rasne tenzije i uzburka nacionalnu svijest.

2. aprila umjereni Albert Boutwell je odnio odlučujuću pobjedu od 8.000 glasova nad Eugeneom 'Bull'Connor u drugom krugu izbora za gradonačelnika. Međutim, pobjeda je osporavana i Connor je ostao na mjestu komesara policije. Segregacionista koji je tražio publicitet, Connor je mogao susresti velike demonstracije sa visokim profilom demonstracije sile.

Koalicija grupa za građanska prava, koju je predvodio velečasni Fred Shuttlesworth, odlučio organizirati sjedenje kako bi doveo do de-segregacije šaltera za ručak u radnjama u centru grada.

Iako crnci u Birminghamu nisu imali brojke da izvrše političke promjene, kako je Martin Luther King Jr primijetio, 'Crnci… imao dovoljnu kupovnu moć da napravi razliku između profita i gubitka u prodavnicama u centru grada.'

Neki su pozivali na odlaganje, jer čudna situacija dvije konkurentske gradske vlade nije bila pogodna za direktan protest. Otac Albert Foley je između ostalih također vjerovao da je dobrovoljna desegregacija neizbježna. Međutim, kako je Wyatt Walker rekao, 'Nismo željeli marširati nakon što je Bull otišao.'

Šta se dogodilo? – Vremenski okvir protesta

3. april – Prvi demonstranti ušli u pet prodavnica u centru grada. Četvorica su odmah prestala da služe, a na petom je uhapšeno trinaest demonstranata. Nakon nedelju dana bilo je oko 150 hapšenja.

10. april – 'Bull' Connor dobija zabranu protesta, ali King to ignoriše i protesti se nastavljaju.

12. april – King je uhapšen zbog demonstracija, a iz zatvorske ćelije pušta svoje'Pismo iz zatvora u Birminghamu', odgovor na optužbu koju je iznijelo osam bijelih sveštenika da je King ometao, a ne podsticao promjenu. Ova emotivna molba inertnim bijelim umjerenim ljudima dovela je Birmingham u centar pažnje.

2. maj – U demonstracijama za Dan D više od hiljadu studenata marširalo je centrom grada. Connorova policija je napravila zasedu iz Kelly Ingram Parka, uhapsivši preko 600 i napunivši gradske zatvore do kraja.

3. maj – Dok su demonstranti još jednom izašli na ulice, Connor je naredio da se vatrogasna crijeva pokreću do smrtonosnog intenziteta i policijskim psima koji će se koristiti razorno nekažnjeno. Protesti su završeni u 15 sati, ali je medijska bura tek počela. Dok su demonstranti 'skakali gore-dole...' i vikali 'imali smo policijsku brutalnost! Izveli su pse!’

Slike krvavih, pretučenih demonstranata emitovane su širom svijeta. Robert Kennedy je javno saosjećao da su „ove demonstracije razumljivi izrazi ogorčenosti i povrijeđenosti.“

Također je kritizirao korištenje djece, ali najveći dio javnog užasa bio je usmjeren na policijsku brutalnost. Fotografija Associated Pressa na kojoj se vidi kako veliki pas juriša na mirnog demonstranta slikovito je kristalizirala događaj, a savjetnik Huntingtona je izvijestio da su vatrogasna crijeva uspjela oguliti koru sa drveća.

7. maj – Vatrogasna crijeva su okrenuta na demonstrante još jednom. Velečasni Shuttlesworthje hospitaliziran zbog eksplozije crijeva, a Connor se čuo kako kaže da bi volio da je Shuttlesworth 'odveden u mrtvačkim kolima.'

Robert Kennedy se pripremio da aktivira Nacionalnu gardu Alabame, ali nasilje je doseglo prekretnicu . Poslovanje u trgovinama u centru grada bilo je potpuno zamrznuto, a te noći Odbor za starije građane, koji predstavlja bijelu elitu Birminghama, pristao je na pregovore.

8. maj – U 16 sati postignut je dogovor a predsjednik je formalno najavio prekid vatre. Međutim, kasnije tog dana King je ponovo uhapšen i krhko primirje je propalo.

10. maj – Nakon nekog mahnitog rada iza kulisa od strane Kennedyjeve administracije, Kingova kaucija je plaćena i dogovoreno je drugo primirje.

11. maj – 3 bombardiranja (2 u kući Kingovog brata i jedno u motelu Gaston) potaknula su bijesnu crnu rulju da se okupi i divlja gradom, uništavajući vozila i sravnivši 6 trgovina sa zemljom.

11. 1>13. maj – JFK naređuje 3.000 vojnika raspoređenih u Birmingham. On je takođe dao neutralnu izjavu, rekavši 'Vlada će učiniti sve što može da očuva red.'

15. maj – Nakon daljih pregovora Odbor za starije građane je ponovio svoje obaveze prema tačkama utvrđenim u prvom sporazumu, i na kraju su uspostavljene 4 tačke za napredak. Od tog trenutka kriza se postepeno smanjivala sve dok Connor nije napustio funkciju.

Političke posljediceBirmingham

Birmingham je izazvao veliku promjenu po pitanju rase. Od maja do kraja avgusta održano je 1.340 demonstracija u preko 200 gradova u 34 države. Činilo se da je nenasilni protest prošao svojim tokom.

JFK je primio pismo od nekoliko poznatih ličnosti u kojima se grde, 'potpuni, moralni kolaps vašeg odgovora na molbe miliona Amerikanci.'

Dana 17. maja memorandum koji rezimira globalno mišljenje o krizi otkrio je da je Moskva pokrenula propagandnu eksploziju na Birmingham' sa 'najviše pažnje posvećeno upotrebi brutalnosti i pasa'

Zakonodavstvo je sada predstavljalo lijek za društveni sukob, narušenu međunarodnu reputaciju i istorijsku nepravdu.