Često su izgubljene za pisanje ratnih historija pojedinačne priče onih koji su živjeli i radili nevidljivi u državnoj mašineriji, kao što su članovi Bunda Deutscher Mädel (BDM), ili Liga njemačkih djevojaka, ženska verzija Hitlerjugenda.

Uvijek ima još uspomena i anegdota koje treba otkriti, a one nisu ograničene na ratno vrijeme. Osim toga, tokom svog istraživanja nadala sam se da ću saznati kako su te mlade djevojke prošle nakon 1945. godine i da li im je ono što su doživjele pokvarilo živote.

Otkrio sam neke vrlo pomiješane emocije. Mnogi članovi BDM-a su preživjeli rat, ali mnogi su ostali s emocionalnim ožiljcima nakon što su pretrpjeli silovanje, zlostavljanje ili premlaćivanje od strane svojih osloboditelja.

Tokom probnih godina koje su uslijedile, mnogi su obnovili svoje živote doživljavajući pomiješanu sreću u Njemačkoj koja je iznikla iz pepela Drugog svjetskog rata.

Članovi BDM, 1935. (Kredit: Bundesarchiv/CC).

Slijedi izvještaj samo jednog od bivših članova BDM-a, to je također jedan od najemotivnijih i najzabrinjavajućih intervjua koje sam ikada vodio. Weiner Katte je ispričala svoja iskustva kao 15-godišnja članica BDM-a u Aachenu, prvom velikom njemačkom gradu koji je pao u ruke saveznika nakon invazije na dan D 1944.

Wiener Katte

2005. Wiener je sjela sa mnom u London da ispričam posljednji dio njeizvanredna priča:

„Nije sve bilo propast i turobnost, ne na početku. U BDM smo bili kao zajednica vrlo bliskih sestara. Zajedno smo prošli kroz naše djetinjstvo, zajedno kroz školu i evo nas sada zajedno u Hitlerovoj omladini, sa našom zemljom u ratu.

Sjećam se divnih vremena. Imali bismo letnji kamp, ​​nedelju dana u šumi gde smo mi devojke naučile razne nove veštine.

Ujutro bi nas dizali iz naših šatora u kojima smo spavali i do šestoro, Otišli bismo na jezero da se kupamo, pa bismo vježbali, pozdravljali njemačku zastavu, doručkovali pa izašli u šumu na marš gdje bismo pjevali patriotske pjesme dok smo išli.

Liga njemačkih djevojaka u Hitlerovoj omladini (oko 1936.).

Morali smo apsorbirati politiku nacističke stranke i morali smo pamtiti sve važne partijske dane. Na Hitlerov rođendan učestvovali bismo u velikoj paradi noseći uniforme i transparente. To se u to vrijeme smatralo čašću.”

Mobilizacija

„Stvari su se drastično promijenile od 1943. godine, kada su Amerikanci započeli strateško bombardiranje naših gradova. Škola bi bila prekinuta do te mjere da je bilo previše opasno izaći napolje. Sjećam se zvuka sirena za zračni napad i kako nam je rečeno šta treba da radimo i gdje da idemo.

Nakon nekog vremena smrt i uništenje postalo nam je normalno.

U oktobru of1944. rat je stigao u svom bijesu. Nemačke snage su praktično zabarikadirale Ahen u ono što je bilo poznato kao „Festungs“ (grad-tvrđava). Grad je bombardovan iz vazduha, a Amerikanci su pucali iz artiljerije koja je sletela po celom gradu.

Hitlerjugend je mobilisan na mnoge dužnosti. Pozvao me jedan od oficira garnizona koji mi je pokazao kartu grada. Pitao me je “da li znaš gdje je ovo mjesto” ili “da li znaš gdje je to mjesto”? Rekao sam mu “da jesam, ali zašto me pita”? Objasnio je da je u protekle dvije sedmice izgubio brojne nosioce poruka zbog američke snajperske vatre.

Pretpostavio je da bi možda, ako bi poslali djevojku koja nosi normalnu civilnu odjeću, neprijatelj nerado pucao.

Pristao sam i, nakon što sam proučio kartu i napravio rutu, uzeo sam poruke, presavio ih na pola i stavio u unutrašnjost kaputa. Koristio sam podvožnjake, uličice, a ponekad i kanalizacionu mrežu da se krećem po gradu.

Ponekad je bilo jakog granatiranja i morao sam da stanem da se sklonim, ali sam obavio nekoliko poruka do poslednje nedelje ili tako nešto. bitku za grad, kada mi je rečeno da se javim u ambulantu. Tamo sam pomagao doktorima pri amputiranju nogu i ruku, liječenju lakših ozljeda kao što su posjekotine i lomovi i tješio civile koji su bili ozlijeđeni ili su izgubili djecu od artiljerijske vatre ilibombe.

Bio sam vrlo dobar u pružanju prve pomoći pošto sam naučio mnogo sa BDM-om i nije me uznemiravao prizor krvi ili ozljeda.

Sjećam se mlade žene koja je stigla u pomoć post noseći tijelo njene djevojčice. Pregledao sam dijete i otkrio da ima komadić čelične školjke zabijen u lijevu stranu glave i da je već neko vrijeme mrtva. Morao sam upotrijebiti svu svoju snagu da utješim ženu i natjeram je da mi preda tijelo svog djeteta za kasniju sahranu.”

Kraj rata

“Kada je moj rat završio, to se dogodilo u zamagljeno, prije nego što su američki tenkovi i trupe probili u naš sektor, granatirali su to područje. Vidio sam staricu koju je granata raznijela na komade dok je prešla cestu. Izašla je iz podruma samo da mi da dva ustajala keksa i malu šolju mleka.

Osetio sam navalu mučnine i čudan osećaj ekstremnog umora i pao sam na kolena. Bio sam svjestan zeleno ofarbanih vozila sa velikim bijelim zvijezdama na njima, dosta vike.

Podignuo sam pogled i vidio bajonet na kraju američke puške koji je bio usmjeren direktno u moje lice. Bio je samo mladić, možda 19 ili 20, ne znam. Podigao sam pogled prema njemu, stavio prste oko oštrice njegovog bajoneta i odmaknuo ga od svog lica govoreći mu “nein,nein” (ne, ne). S osmijehom sam ga uvjeravao da mu ne želim ništa loše.”

Berlinske djevojke BDM-a, košenje sijena, 1939. (Kredit:Bundesarchiv/CC).

Wiener Katte je kasnije odlikovan s dvije medalje, iako u nezvaničnom svojstvu, od strane jednog od njemačkih garnizonskih oficira.

Wieneru je uručena smeđa koverta u kojoj se nalazio Gvozdeni krst druge klase i Krst za ratne zasluge druge klase (bez mačeva) sa olovkom ispisanom bilješkom. Zahvalio joj se što je pomogla spasiti živote njegovih ljudi i stanovnika grada Ahena i zamolio je da primi ove nagrade sa njegovom zahvalnošću jer je sada njihov rat završen i on možda neće moći da se priznanja službeno priznaju.

Wiener nikada nije nosila svoje medalje i poklonila mi ih je za uspomenu na kraju mog posljednjeg intervjua s njom 2005. godine.

Rođen u vojnoj porodici, Tim Heathovo interesovanje za istoriju dovelo je do toga da istražuje zračni rat u Drugom svjetskom ratu, fokusirajući se na njemački Luftwaffe i opširno pisajući za The Armourer Magazine. Tokom svog istraživanja blisko je sarađivao sa njemačkom komisijom za ratne grobnice u Kasselu, Njemačka, te se susreo sa njemačkim porodicama i veteranima. Rođen iz ovog dela, Tim je napisao nekoliko knjiga o ženama u Nemačkoj pod Trećim rajhom, uključujući 'U Hitlerovoj Nemačkoj posle rata u senci i devojke BDM' za Pero i mač.